Tajland

Chiang Mai

2006-11-29T14:28:00.000+07:00

Posljednji vikend na Tajlandu. Uzeli smo 2 slobodna dana, ponedjeljak i petak, i spojili to sa vikendom, tako da smo dobili 4 dana na raspolaganje za odlazak u Chiang Mai, drugi po velicini grad u Tajlandu, udaljen 9 sati busom od Bangkoka, u pravcu sjevera. Iz Bangkoka smo krenuli nas trojica (Nio, Christian i ja), tamo smo se sreli sa troje studenata koji su na praksi u Chiang Maiu, Niovim prijateljem a posadi se pridruzila i Milica koja je doputovala dan kasnije.
Druzenje je bilo ekstra, ukljucujuci obilaske nacionalnih parkova tokom dana i penjanje (citaj: voznja taxijem) na najvisi vrh Tajlanda, gdje sam po prvi put morao da obucem dugi rukav, ne zbog temperature (koja je iznosila oko 15 stepeni), vec zbog hladnog vjetra koji probija do kostiju i koji me je dobro pripremio za klimu koja me ceka kad se vratim kuci. Nakon napornih dnevnih izleta, obilazili smo mjesta koja Chiang Mai pruza za nocni provod, a oprobali smo se i u karaokama na azijski nacin, gdje nas je Milica svojim glasom ostavila sve za petama :)
Od pocetka novembra pa do kraja januara, glavna atrakcija u Chiang Maiu je medjunarodni festival cvijeca, na kojem se predstavlja flora iz preko 60 zemalja svijeta i pravi je raj za botanicare, a i za nas laike, jer je urbanisticki citav prostor uredjen i do najmanjih detalja.

Eto, ostalo mi je jos 3 dana do povratka i jos uvijek se osjecam kao da mi je ostalo jos mjesec dana i uopste nisam svjestan da cu za 3 dana da odem odavde. Veceras Christian i ja pravimo oprostajnu zurku u jednom od restorana na obali rijeke. Ako nadjem vremena u ova preostala 3 dana, postavicu i par slika sa proslog vikenda.

I eto, vidimo se uskoro :)

10, 9, 8, 7, ...

2006-11-21T10:51:00.000+07:00

...odbrojavanje je pocelo. Ostalo je jos 10 dana, koji ce vjerovatno proletjeti brze nego ostali. Pitaju me da li mi je drago ili zao sto odlazim. Ne znam. Osjecanja su mi podijeljena. Definitivno mi je zao sto odlazim, ali mi je sa druge strane drago sto su ponovo vidjeti ljude koji su mi nedostajali.
Nego, da se bacim na prepricavanje dogadjaja iz prethodnih nekoliko dana.
Prosla subota je bila rezervisana za izlet u pokrajinu Kanchanaburi, zapadno od Bangkoka. Izlet je bio organizovan od strane Sripatum univerziteta, za studente sa drustvenog smjera, a pored Christiana i mene, pridruzila nam se i Tijana iz Banjaluke, koja ce biti na praksi na jugu Tajlanda, ali je proslu sedmicu provela u Bangkoku.
Kanchanaburi pokrajina je poznata po mostu na rijeci Kwai, koji je imao vaznu ulogu u Drugom svjetskom ratu, i o kome je snimljen i istoimeni film. Osim istorijske pozadine, most ne nudi nista vise, i mjesto samo po sebi ne predstavlja nikakvu atrakciju, tako da ga slobodno mozete zaobici, ako kojim slucajem prolazite ovim krajem. Osim mosta, obisli smo i dva muzeja, ali je meni svakako najuzbudljiviji dio izleta bio druzenje i plesanje sa studentima u autobusu, koji za razliku od vecine nisu bili ni malo stidljivi.
Za vikend nam se pridruzila i Milica, koju ste upoznali u porukama, pa smo subotu vece proveli u Coliseumu, nasem starom omiljenom mjestu. Naravno, bilo je odlicno kao i uvijek :)
Nedjelju smo odlucili da provedemo u "shoppingovanju", tako smo prvu polovinu dana proveli na Chatuchak vikend pijaci, a kasnije otisli u jedan od shopping centara. Nedjelja se zavrsila potpuno neocekivano i neplanirano, ali cu taj dio price morati da cenzurisem :)

2006-11-21T10:13:00.000+07:00

Veliki pozdrav NIKOLETI!!! :)

Sasvim obican dan

2006-11-09T19:56:00.000+07:00

Upravo se vratio s posla. Umoran kao pas, sto znaci da cu danas da preskocim igranje badmingtona. Bas smo se navukli na badmigton i skoro svaki dan provedemo po jedan sat igrajuci poslije posla. Inace je velika guzva na terenima i mora se malo cekati da dodjete na red, ali nije toliko strasno jer mi kao stranci imamo bonus :). Cak smo sebi kupili i nove reketove, malo profesionalnije, od 10 maraka, jer su se oni prvi koje smo platili 80 feninga, raspali nakon par udaraca :) Ne znam zasto, ali citavu ovu sedmicu sam tako umoran. Izgleda da su se nagomilali neprospavani sati. Danas sam imao cas, pa sam morao duze da ostanem na poslu, nakon cega sam upao u najgoru guzvu u saobracaju :S. To ce biti jedina stvar zbog koje ce mi biti drago sto idem iz Tajlanda. Pokusao sam sracunati koliko cu sati, u ova tri mjeseca, provesti u voznji i dobio sam rezultat od najmanje 7 punih dana. Porazavajuce :(
Od prosle sedmice sam dobio i novi "posao" na poslu. Svakog utorka ucim studente da rade u Photoshopu. Nije lose, ali je naporno. 3 casa po 2 sata.
Hehe, danas sam se ismijao kad sam se vratio sa pauze na vjezbama. Udjem ja u ucionicu, a oni se skupili na sred ucionice oko jednog stola. Pridjem da vidim sta rade, kad ono lete kockice, pare na sve strane, igraju monopola :)

Slike

2006-11-08T10:01:00.000+07:00

pripreme za Loy Kratong / kandidatkinje za Miss Loy Kratong

show sa krokodilima / Loy Kratong ritual

Retrospektiva

2006-11-06T15:50:00.000+07:00

Proslo je vec vise od 10 dana od mog zadnjeg posta, jer nikako da nadjem vremena i inspiracije da sjednem i napisem nesto, tako da cu pokusati ovim postom da popunim prazninu. Idemo redom.
Petak vece:
Pronasli smo nase novo omiljeno mjesto za izlazak. Ulica zvana R.C.A. koja je ustvari projektovana namjenski da zadovolji potrebe mladih ljudi za provodom i alkoholom tokom vikenda. Odusevio sam se klubovima u toj ulici, narocito jednim, Route 66, ali ako hocete da nadjete dobro mjesto, morate se stvoriti pred vratima vec u 21h, sto nama uporno ne uspjeva vec duze vrijeme.
Subota:
Otisli na sajam knjiga. Nikad nisam kupio vise knjiga na jednom mjestu, ali stvarno nisam mogao da odolim cijenama :). Nakon par sati iscrpljivog hoda po sajmu, otisli na tajlandsku masazu. Po Niovoj preporuci, odlucili smo se za masazu stopala, koja ustvari seze cak do koljena, a ako ste srecni na kraju dobijete i gratis par minuta masaze vrata i ramena. Neki od vas vec znaju da ja bas i ne uzivam u masazi, a sad sam se definitivno uvjerio da je Bog prilikom stvaranja mog tijela, zaboravio ubaciti receptore koji reaguju na masazu i salju mozgu signale za stvaranje osjecaja uzitka. Sve u svemu, nije bilo toliko lose, osim sto sam osjecao bol u nogama od jakih pritisaka ruku zene koja je izgleda odlucila da iz mojih nogu istisne sve sto se moze istisnuti. Priznajem, par trenutaka su mi noge bile kao preporodjene, ali je taj trenutak brzo prosao. Mozda uzivanje dolazi vremenom, pa sam odlucio da masazi dam jos jednu sansu.
Nedjelja:
Hodali po gradu, shoppingovali, ne sjecam se vise.
Utorak:
Organizovali zurku u dnevnoj sobi, povodom Noci vjestica, sto je ustvari bio samo povod za konzumaciju tajlandskog viskija. Da budem precizniji, 4 i po flase tajlandskog viskija. Pozvali u goste 8 vijetnamaca koji su privremeno boravili u domu, na nasem spratu, ali oni se jadni povukli u sobe nakon prve case, jer su predvidjeli na sta ce sve da ovo da izadje.
Srijeda:
Lijecenje od zurke. Niko nije mogao da ustane na posao. Ako vas neko pita, recite da smo se napili vode iz cesme, jer smo bili zedni poslije badmingtona, i otrovali stomak. Cisto da se price poklope.
Cetvrtak:
Sa profesoricom i studentima "mog" odjeljenja isli u obilazak TCDCa (Thailand Creative & Design Center), koji sadrzi biblioteku sa 1500 knjiga na temu dizajna i biblioteku materijala, koja je jedna od samo 4 u svijetu. Fenomenalno mjesto za ljubitelje dizajna. Neiscrpljivi izvor inspiracije.
Uvece proslavili odlazak Danijela iz Njemacke i tom prilikom upoznali neke od ostalih studenata koji borave u Bangkoku (od toga dvoje Kolumbijaca, juhuuu)
Petak:
Slavili Loy Kratong.
Loy Kratong je festival koji se odrzava svake godine u novembru na vikend punog mjeseca. Na ovaj dan, odnosno tri dana koliko traje festival, tajlandjani slave boginju voda i traze oprost od nje zbog zagadjenja rijeka i jezera, a ritual koji izvode je pustanje malih "brodica" (koji se zovu Kratong, a napravljeni su od cvijeca i bananinih listova sa svijecom i mirisnim stapicima u sredini) da plove. Naravno i mi smo imali svoj Kratong i dali svoj doprinos ovom ritualu. Posto je festival izmedju ostalog odrzavan i u sklopu univerziteta KMITNB, tom prilikom organizovan je i izbor za Miss Loy Kratong, na kojem je ucestvovalo osoblje univerziteta, tacnije pripadnice ljepseg pola, obucene u tradicionalne nosnje. Izgledale su stvarno impresivno, i meni licno je bilo tesko odluciti koja je najljepsa, a na kraju smo uspjeli uhvatiti i par fotki sa takmicarkama ;)
Subota:
Posjetili sajam informatike. Nakon toga otisli u Route 66, vec pominjani klub u ulici R.C.A.
Odlucili smo da tamo proslavimo Sonijev rodjendan slijedeceg vikenda (gledacete u slijedecoj epizodi)
Nedjelja:
Nio nas je pozvao (mene i Christiana) da se pridruzimo njemu i Boaiju (likovi iz posta Ratchaburi) u turi oko Bangkoka. Prvo smo stali da vidimo farmu krokodila i slonova, gdje smo gledali show pomenutih zivotinja. Slonovi su mi bili pomalo dosadni, jer isto to mozete vidjeti u skoro svakom cirkusu, dok je show krokodila bio prava atrakcija.
Nakon toga smo otisli u obliznji restoran da malo odmorimo. Nismo planirali da rucamo jos, jer navodno nismo bili gladni, pa smo odlucili da uzmemo samo nesto za grickanje i malo po malo na nasem se stolu stvorilo 10 razlicitih jela, jer su Nio i Boai htjeli da probamo razna jela tajlandske kuhinje, od kojih su najveca atrakcija bile zabe, koje su od sveg tog sto smo probali mozda bile i najukusnije :).
Razvaljenih stomaka, otisli smo do jednog od mjesta na kojem se proslavljao Loy Kratong tog dana, malo razgledali obicaje tajlandske kulture i uputili se nazad kuci.
Loy Kratong ove godine navodno nije proslavljan istim intenzitetom kao prethodnih godina, jer su na sjeveru Tajlanda velike poplave i ljudima bas i nije do slavlja, jer je veliki broj ljudi na sjeveru ostao bez domova. Da samo vidite kako su tajlandjani jedna nacija puna dobrote i postovanja, pa to je nevjerovatno. Ostao sam bez teksta kad sam vidio da se prilikom igranja badmingtona, izvinjavaju protivniku kada posalju neodbranjivu loptu.
Nedostajace mi kad se vratim :(

p.s. nekoliko slika stize u slijedecem postu

Ako postoji raj na zemlji...

2006-10-25T10:03:00.000+07:00

... onda je to definitivno Koh Phi Phi, ostrvo na jugu Tajlanda, udaljeno od Bangkoka 12 sati voznje autobusom punim komaraca + 2 sata brodicem.

Koh Phi Phi grupu ostrva cine dva "veca" ostrva, Phi Phi Don i Phi Phi Leh i nekoliko manjih ostrva od kojih je jedino Phi Phi Don naseljen, gdje smo se i mi smjestili. Koh Phi Phi je jedno od ostrva koje je stradalo u tsunamiju 2004. godine. Vise od 1000 ljudi se jos uvijek vode kao nestali na ovom ostrvu, a Tajlandjani vjeruju da se na ovom ostrvu mogu vidjeti duhovi ljudi koji su nastradali u tsunamiju.
Po preporuci par studenata koji su na Koh Phi Phi isli prethodni vikend, odsjeli smo u bungalovu na tzv. "dugackoj plazi". Ispostavilo se da je izbor bio savrsen, jer mjesto nije bilo pretrpano turistima, more je bilo cisto i modro, a direktno ispred nas pruzao se pogled na Phi Phi Leh (jedan od razloga za ovo putovanje) poznat po Maya plazi, iliti "Plazi" na kojoj je snimljen istoimeni film. Buduci da u ovom regionu jos uvijek traje kisna sezona, vrijeme nas je dobro posluzilo, jer se kisa nije dugo zadrzavala i uglavnom nas je posjecivala u vecernjim satima.

Nakon par sati kupanja prvog dana, odlucili smo se da se oprobamo u upravljanju kajakom. S obzirom da smo bili trojica, iznajmili smo dva kajaka u formaciji 2+1 i krenuli prema plazi na suprotnoj strani zaliva. Par minuta prije polaska, pocela je da pada jaka kisa, sto je ustvari kajakanje ucinilo jos zanimljivijim i definitivno laksim jer smo bili sigurni da nas sunce nece sprziti na otvorenom moru, iako drugog dana nismo imali tu "srecu".

Nakon probne voznje kajakom, koja nam se izuzetno svidjela, jer smo imali priliku da pridjemo svim skrivenim mjestima koja ne mozete obici camcem, odlucili smo se da sutradan zagrizemo veci zalogaj i kajakom odemo na Phi Phi Leh.

Plan je bio da krenemo oko 7-8 ujutro, dok je sunce jos slabo, provedemo citav dan na Phi Phi Leh-u i vratimo se u sumrak. Do Phi Phi Leh-a trebalo nam je sat vremena veslanja, uz kratke pauze otprilike svakih 5 minuta, jer je sunce vec u ranim jutarnjim casovima przilo kao u podne. Ostrvo je ustvari grupa visokih stijena, koje su nam odlicno posluzile da se sakrijemo od sunca, izmedju kojih se nalaze skriveni zalivi sa bijelim pijeskom, modro-plavim morem i raznovrsnom morskom florom i faunom. Unutar stijena se nalazi i nekoliko pecina, na cijim zidovima se nalaze crtezi gusara, stari nekoliko stotina godina. Pecine nazalost nismo mogli da obidjemo jer su zasticene i nisu dostupne turistima.

Glavna atrakcija na ostrvu je svakako "Plaza", smjestena u zalivu i skrivena izmedju visokih stijena. Trenutak dolaska na "Plazu", koji sam toliko dugo cekao, bio je trenutak mog velikog razocarenja. Plaza je bila prepuna turista, a zaliv pretvoren u luku. Bas kao sto film kaze: "Paradise found, inoccence lost". Parkirali smo nase kajake i sakrili se u hlad da se odmorimo i pojedemo ono sto nam je ostalo od hrane. Da, zaboravio sam da spomenem da nam se jedan kajak usput prevrnuo prilikom pokusaja da se slepamo uz camac, pa smo tako izgubili pola zaliha hrane i 2 maske za ronjenje koje smo iznajmili. Nakon sat-dva vremena izlezavanja, desilo se "cudo". Turisti su poceli da se pakuju i odlaze u svojim iznajmljenim camcima i gliserima, jer je nivo vode poceo da opada i zaliv vise nije bio dovoljno dubok da bi se pristupilo camcem. Tek tada je "Plaza" dosla do punog izrazaja, a mi smo skakali od srece sto smo napokon sami i sto je nestao onaj osjecaj razocarenja, jer se luka puna turista pretvorila u raj. Za one koji su gledali film, plaza u filmu je malo doradjena, dodato je vise palmi i izgleda malo veca nego uzivo, a sve ono u filmu sto se nalazi u iza plaze, ukljucujuci naselje, vodopad, polje marihuane ne nalazi se na ovom ostrvu vec je snimamo na nekim drugim mjestima.

Nakon par sati provedenih u raju, morali smo da se spustimo na zemlju i krenemo veslati dalje, kako bi stigli nazad prije mraka. Ono sta nismo planirali u povratku, bila je oluja koja nas je uhvatila na pola puta. Srecom, valovi nisu bili toliko veliki da bi nas prevrnuli, ali nam definitivno nije bilo svejedno i jedva smo cekali da se docepamo tla.

Dan se zavrsio u bolovima, kako onim od veslanja, tako i onim od opeklina, ali je definitivno vrijedilo. Posto sutradan nismo bili u stanju da se izlazemo suncu, odlucili smo da se u Bangkok vratimo dan ranije nego sto je planirano. Celo mi se vec ogulilo po drugi put u roku od mjesec dana i ostao mi je jos samo jedan posljednji tanak sloj koze :) Izgleda da mi je sudjeno da ostanem bijel :)

pristaniste / pogled sa Phi Phi Leh / jedna od skrivenih plaza

"plaza"

"The beach" ... eto me, dolazim!

2006-10-20T14:57:00.000+07:00

Petak.
Juhuuuu, dolazi vikend, a u ponedjeljak je drzavni praznik, sto znaci tri neradna dana :)
U zurbi sam jer moram da se osisam, spakujem stvari i pomolim se da me guzva u saobracaju nece sprijeciti da na vrijeme stignem na autobusku stanicu. Daniel, Soni i ja putujemo na Koh Phi Phi, a sta je to, saznacete kad se vratim :)

Ratchaburi

2006-10-18T10:05:00.000+07:00

Protekli vikend protekao je u znaku Ratchaburi pokrajine, zapadno od Bangkoka. Tacnije samo nedjelja, jer sam subotu proveo u Bangkoku, obilazeci Chatuchak buvljak na kojem bukvalno mozete naci sve i svasta, ukljucujuci i zivotinje, od slonova (koji se prodaju ilegalno) do crva na kilogram. Subota vece je naravno bilo rezervisano za izlazak, a ovaj put smo lutajuci ulicama upali u arapski i africki "kvart", 2-3 ulice pune restorana sa arapskom hranom, u koje zapravo ljudi idu zbog nargila, ne zbog hrane. Tako smo vece zavrsili u nekom africkom klubu (sto je ustvari bio stan na trecem spratu, pretvoren u klub) gdje smo Diana, Soni i ja bili jedini bjelci, i kad smo upali svi su nas gledali "gdje ste vi zalutali" pogledom, a ja sam zamisljao scene iz filmova o ulicama Bronxa. Nakon pola sata, afrikanci su se navikli na nase prisustvo i vise nismo bili glavne zvijezde, ali moram reci da je muzika bila odlicna, a mi smo plesajuci uz njih, pokusavali da pohvatamo neke pokrete africkog plesa.
Nakon 3 sata spavanja te noci, sto je ustvari trebalo biti 4, ali me je Nio ujutro nazvao i rekao da trebamo da krenemo sat ranije nego sto smo planirali da ne zakasnimo na "floating market" (plutajuca pijaca prim.aut.). Tako smo se oko 8 ujutro uputili ka Ratchaburi pokrajini, Nio, Boai (Niov prijatelj) i ja. Dobra stvar je da smo isli Boaiovim pick-up-om sto nam je omogucilo da sami izorganizujemo dan i mjesta koja cemo obici u pokrajini.

Prva destinacija bila je "plutajuca pijaca", poznata turisticka atrakcija u Tajlandu, koja je smjestena na sistemu kanala (ne znam da li su vjestackog ili prirodnog porijekla), gdje su standovi ustvari camci, u kojima uglavnom prodaju hranu i suvenire. Nakon sat vremena voznje kroz pijacu, krenuli smo ka nasoj drugoj destinaciji, muzeju vostanih figura, koji je neka kombinacija parka i muzeja. Ja naravno nisam imao blage veze koga predstavljaju one lutke od voska, jer su to uglavnom bile poznate licnosti iz tajlandske istorije, a jedina licnost meni poznata, bila je majka Tereza. Sve u svemu, bilo je zanimljivo posjetiti ovaj muzej.
Nakon muzeja krenuli smo da obidjemo jednu od mnogih pecina koje se nalaze u ovoj pokrajini, koja je bila mnogo veca nego sto sam ocekivao, a na kraju pecine smjestena je velika statua Bude u lezecem polozaju i svetiliste za budiste. Meni su naravno veca atrakcija bili majmuni ispred pecine, koji bas i nisu bili gostoljubivi, pa morate biti pazljivi sa pokretima, da ih ne navedete na pomisao da su u ugrozenom polozaju, jer u tom slucaju krenuce da vas napadnu, sto nimalo ne izgleda bezopasno.
Posljednje odrediste "putovanja" (po meni i najzanimljivije) bilo je mjesto, za koje su mi Nio i Boai rekli da idemo da vidimo sismise. "OK, idemo da vidimo sismise" pomislio sam, ali u tom trenutku nisam mogao ni da zamislim o kakvom se prirodnom fenomenu radi. Mjesto je inace poznato po ogromnom broju slijepih miseva koji u sumrak izlaze iz pecine, a kad kazem ogroman broj, mislim na hiljade miliona, bukvalno. Veliki broj ljudi okuplja se tu svaki dan da vide ovaj (ne)svakidasnji prizor, koji je takodje propracen spikerom koji najavljuje tacno vrijeme kada ce sismisi "krenuti na veceru", samo mi nije jasno kako mogu predvidjeti tako nesto. Sismisi su krenuli da izlaze u 17:20 i kretali su se duz jedne linije, prateci vjetar. Od trenutka kada su poceli da izlaze, izlazili su konstantno u velikom broju, a mi smo ih posmatrali 40 minuta, jer sam ja htio da vidim tog zadnjeg jadnika koji ce vjerovatno ostati gladan te noci, ali mi rekose da njihov izlazak traje oko 3 sata!, tako da smo morali da krenemo nazad za Bangkok.
I to nije sve. Za nedjelju vece bila je planirana oprostajna zurka za Dianu (Kolumbija) i Pascala (Svajcarska) u nasem domu, koja je bila slag na kraju dana uz "drinking games" sa Ribnickom rakijom :)
Evo i nekoliko slika iz Ratchaburi pokrajine:

floating market / floating market / park-muzej vostanih figura

majmuni ispred pecine / pecina / sismisi

Long live the king

2006-10-10T15:59:00.000+07:00

Tajland je kraljevina i Tajlandjani obozavaju svog kralja. Njegove slike mozete vidjeti u svakom poslovnom prostoru, na soliterima, plakatima, bilboardima, a ova godina je posebna, jer Tajlandjani slave 60 godina vladavine kralja. Zastitna boja kralja je zuta, tako su po citavom gradu postavljene zute zastave, a mozete vidjeti i plave (u nesto manjem broju), a plava je zastitna boja kraljice. Posto je kralj rodjen u ponedeljak, Tajlandjani posebno obiljezavaju taj dan, noseci zute majice sa kraljevim grbom, tako sam i ja juce ponosno nosio svoju prvu zutu majicu sa kraljevim grbom :) i bas mi se svidjela jer sam se osjecao kao dio ove zemlje, a ne kao stranac.

Danas sam poceo uciti pisati tajlandska slova. Jako je komplikovano ali istovremeno i zanimljivo i potpuno je drugacije od "evropskih" jezika, pogotovo kombinovanje "slova" da bi dobili rijec, a da ne spominjem deset varijanti onog zvuka sto nije ni "a" ni "e" ni "o" ni "i" ni "u". Onaj zvuk kad trebate nesto reci, pa ispustate zvuk da popunite prazninu :)

Big brother

2006-10-08T23:20:00.000+07:00

Grupa pijanih ljudi, predvodjeni Gabrijelom, probudili su me u 8 ujutro uz stihove "evo dusa, evo telo, evo sve crno na belo, ..." (Hvala vam, ovo vam nikad necu zaboraviti :). Nakon toga sam se prevrtao po krevetu, ustao da smanjim klimu jer mi je bilo hladno, onda sam se vratio u krevet, nastavio da spavam, probudio se ponovo oko 3. U medjuvremenu sam se okrenuo par puta dok sam spavao. Otisao sam u ispovjedaonicu, malo tracao druge stanare. Rekao sam kako me Tobias sve vise nervira, ne znam zasto, ali me strasno poceo nervirati njegov jaki njemacki akcenat, nacin na koji govori i mlati glavom kad negira nesto. Njega cu sigurno nominirati u petak. Ne znam koga jos da nominiram. Christiana necu sigurno, jer bih onda morao putovati sam na posao, ali nije samo zbog toga. Christian je cool lik i stalno je dobro raspolozen. Dvoumim se izmedju Pascala i Daniela. Vjerovatno cu nominirati Pascala, mada nemam nekog razloga, ali sta cu, nekog moram. Tjedni zadatak nismo prosli i zato nam je frizider upola prazniji. Svake sedmice nas je sve manje, nadam se da ce nam uskoro ubaciti par novih stanara. Cure su nam vec otisle, i pretpostavljam da misle da smo se urotili protiv njih da ih izbacimo, ali nismo. Potrefilo se, slucajno.
Ostalo je jos 55 dana.

Ladyboy

2006-10-07T12:51:00.000+07:00

Hehe, moram vam ispricati iskustvo od prije neko vece. Odemo Diana, Pascal i ja u neki obliznji bar, tu blizu doma, malo na pice poslije vecere. Udjemo mi, doceka nas na ulazu djevojka, koja je tu kao menadzer, znate oni sto rasporedjuju goste kad dodju, valjda se to tako zove, ali je to mjesto jako malo, pa mi smijesno zvuci kad kazem menadzer :). Nadje ona nama jedan slobodan sto i tako mi sjeli, narucili pivo, naravno s ledom, (moram priznati da sam se navukao na pivo s ledom :) i poslije trece ture, eto ti "menadzera" za nas sto. Inace, ovdje je normalno da tajlandjani prilaze strancima i upoznaju se, ali naravno, zasto normalno kad moze nenormalno :). Nakon prvih rijeci upoznavanja sa "menadzerom" ispostavilo se da je djevojka ustvari musko, iliti ladyboy, kako se to ovdje kaze. Ova je do sada bila najbolje "prerusena", ustvari imala je potpuno zensko tijelo i lice i sve zenske atribute :) i ni najmanje nije licila na musko, ali eto, hvala Bogu, jos uvijek nemaju tehniku da promijene glas. Krenusmo tako mi u pricu, i malo po malo, poce se ona nabacivati meni i Pascalu, njega je pipkala po prsima a meni stipkala obraze, i cak sam dobio kompliment da imam "sexy eyes" :))). Naruci ona jos dvije ture, vjerovatno sa namjerom da nas napije i iskoristi, ali eto bar se morao zatvoriti nakon pete ture, tako da smo imali dobar izgovor da odemo kuci. Najzanimljivi detalj konverzacije je definitivno bio kada nas je pitala gdje smo smjesteni i mi kazemo da smo u domu, i da smo Pascal i ja zajedno u sobi, na sta je njena reakcija bila "Mmmmm", i kazem ja "Ima jos trojica sa nama", na sta je ona pocela pomamno da oblizuje prste, svoje naravno :). I eto na kraju odosmo, i nismo morali nista da platimo, jer se ispostavilo da je ona i vlasnica tog mjesta. Happy end.

Koh Tao - Ni k od kornjaca

2006-10-05T09:34:00.000+07:00

Evo, konacno da napisem i nesto o proteklom vikendu. Kao sto sam vam vec ranije rekao, u cetvrtak uvece krenuli smo na kratko putovanje na jug. Posadi se u zadnjem trenutku pridruzio i Pascal, tako da nas je na kraju ukupno bilo 5.
Autobus kojim smo putovali je bio bas udoban i nije bilo guzve tako da je svako mogao zauzeti po dva mjesta i spavati cijelim putem, a uz to smo dobili i male, fine, karirane dekice, ali ne zato sto je uvece hladno, vec da se ne smrznemo zbog klime. Opet ista prica o autobusima.
Busom smo isli do grada Chumporn, do kojeg je potrebno oko 7 sati voznje, a onda smo presjeli na brodic koji je jos 2,5 sata vozio do ostrva Koh Tao, sto u prevodu znaci “ostrvo kornjaca”, jer je nekada ostrvo bilo puno kornjaca, a danas je od svih tih kornjaca ostalo samo ime. Dug put, ali isplatilo se.
S obzirom da nismo htjeli uzeti neki od ponudjenih paketa, koji ukljucuju i prevoz i smjestaj, odlucili smo se da smjestaj trazimo tamo, kad stignemo. To bar nije bio problem, jer su nas od trenutka odkako smo izasli iz brodica, ljudi zasuli ponudama sa svih strana. Stigla svjeza riba za njih.
Nakon par minuta konsultacija, odlucili smo da uzmemo taxi do jedne od plaza na jugu ostrva (ja sam vukao na jugozapadnu stranu zbog zalaska sunca :), i tamo na licu mjesta izaberemo smjestaj koji nam se najvise svidja. Taj odabir je trajao malo duze nego sto smo ocekivali, jer smo kuce birali po principu "ajde jos samo da vidimo slijedecu, mozda je bolja". I tako u nedogled. Najzad kad smo naisli na jednu koja nam se bas svidjela, (a svidjeti se znaci da je drvena, da ima dobro mjesto za kupanje, dobar pogled na more i da nije vise od 10 metara udaljena od plaze), ispostavilo se da je recepcija za tu kucu na pocetku rute koju smo presli :S. Naravno, nismo se vracali, vec smo nastavili dalje, probili se kroz dzunglu, popeli se na brdo, sisli sa brda i konacno se udomili na jednom mirnom mjestu, koje je bilo kao savrseno za odmor. By the way, Noi nam je preporucila Koh Tao zato sto je manje-vise mirno ostrvo, bez mnogo turista, jer smo mi to i trazili, a to smo na kraju i dobili.
Iznenadio sam se kako je more toplo. Znate onaj osjecaj kad udjete u vodu do koljena pa se onda tjerate da se pokvasite? E toga ovdje nema. Sto je najgore, kad je napolju vruce, ne mozete se rashladiti u vodi :).
Prvi dan smo proveli lezerno, kupajuci se, ljuljajuci se u onim visecim lezaljkama, pravi odmor od bangkoske buke i guzve u saobracaju, dok smo za drugi dan odlucili da uzmemo turu obilaska ostrva brodom, koji je ukljucivao je i ronjenje na nekoliko mjesta na kojima je brodic pravio pauze. Naravno to nije bilo pravo dubinsko ronjenje sa bocama kiseonika, vec ono povrskinsko sa maskom, ”snorkling”, sto bi se reklo na engleskom. Bez obzira, razgledanje korala i sarenih ribica bilo je jako zanimljivo, a naravno najzanimljiviji dio su bile ajkule! Oni sa slabim srcem, neka preskoce slijedeci pasus.
Ako ste ocekivali da cete me vidjeti bez ruke ili noge, zeznuli ste se :). Ajkule su bile svega jedan metar i bile su ajkule vegeterijanke, tako da nije bilo opasnosti od ajkula, ali ipak su bile ajkule :). Posto Niall i Christian nisu uspjeli vidjeti ajkule, zezali smo ih citav dan (tipa: “A vi niste vidjeli ajkule? :) i nastojali da sto vise pricamo o njima. Ajkule, ajkule, ajkule :)
No, sve bi bilo fino i krasno da sam ja razmisljao o suncu, koje je przilo iza oblaka po mojim ledjima, dok sam ja gledao ribice, a posto nisam, dan se zavrsio sa bolovima i crvenilom na licu, ramenima i ledjima. Evo tek danas me polako prolazi, a vec sam se i poceo guliti, tako da sam sad saren :).
Posljednja stanica na obilasku, bilo je jedno malo ostrvo, tacnije dva mala ostrva povezana plazom, koje je privatno vlasnistvo i naplacuje se ulaz. To mjesto je definitivno najljepse mjesto koje sam do sada vidio u Tajlandu i bukvalno je raj na zemlji. Ali da ne gnjavim vise, slike ispod govore sve.

Pripreme za vikend

2006-09-28T17:44:00.000+07:00

Jutros sam isao u banku da pokupim svoju visa karticu, konacno, posto su me zvali juce da je gotovo. Pokupio karticu, otisao do bankomata (ovaj put drugog) I pogodite sta se desilo. Natrag veselje, sto bi rekla Branka :). Kartica je opet ostala u bankomatu I od sada vise ne vazi, posto nam je ciko iz banke rekao da ako je bankomat dvaput pojede, sistem je otkaze. Sad moram zvati svoju banku u BL, da ih obavijestim i da vidim kakva je dalja procedura za zamjenu kartice, posto sa ovom ocigledno nesto nije bilo u redu. Bas sam se isfurao.
Nego, da se prebacim na ljepsu stranu dana. Veceras, Christian, Niall, Noi i ja putujemo na jug. Idemo na neko ostrvo Koh Tao, koje nam je Noi preporucila. Upravo sam zavrsio sa pakovanjem i krecemo za pola sata, tako da me nece biti nekoliko dana na blogu, pa eto mozete i vi malo da odmorite :) Nadam se samo da ce vrijeme da nas posluzi, posto ovih dana vrijeme bas i ne izgleda obecavajuce.
Elem, danas sam ucio brojeve na tajlandskom i kako se narucuje hrana, pa sam poslije u menzi narucio svoje omiljeno jelo, rizu sa piletinom, na tajlandskom i teta je bila prijatno iznenadjena, tako da mi je dala besplatno supu, hehe :)

Google Earth

2006-09-27T11:17:00.002+07:00

Evo vam i snimka sa Google Earth-a, oznacio sam studentski dom u kojem stanujem, ako se zagledate malo bolje, vidjecete mene kako masem sa prozora :).
Smjesteni smo na 11. spratu, koji je inace rezervisan za strane studente. Dom je super opremljen i ima 7 unutrasnjih igralista: 4 za badmington, 2 za kosarku i 1 za odbojku. Vjerovatno se pitate gdje sve to stane :)

Poplava

2006-09-26T23:10:00.000+07:00

I taman kad pomislis da si dozivio sve sto se moglo dozivjeti u Bangkoku, padne takva kisa i nastane haos na ulicama. Pljusak je poceo otprilike pred kraj radnog vremena, uz prethodnu najavu crnih oblaka i jakog vjetra. Kisa je padala nekoliko sati, sto je poprilicno malo u poredjenju sa haosom koji je napravila. Prvo smo Christian i ja pokusali da uhvatimo taxi sa posla, da brze stignemo kuci po nevremenu, a i taxi nas moze dovesti direktno do ulaza u dom, da ne pokisnemo. Ono sto nismo znali ranije je da je u Bangkoku nemoguce naci slobodan taxi kad pada jaca kisa, tako da smo nakon 15 minuta cekanja uhvatili bus 543, koji inace vozi direktno od SPU (posao) do KMITNB (kuca). Da smo znali da ce voznja trajati 2 i po sata!, definitivno bi se odlucili da idemo pjeske, jer je tih 10km svakako moguce preci pjeske za manje od 2 sata. Jeste da bi nam noge bile mokre, jer je ulica bila potpuno potopljena, oko 40cm vode, i ljudi su hodali sa zavrnutim hlacama noseci obucu u ruci, ali se bar ne bi smrzli u busu. Toliko sam se iznervirao, stvarno mi nije jasno zasto, ali zasto toliko spustaju temperaturu u autobusima. Mozda hoce da pokazu svoje nove jakne, jer ih definitivno ne mogu nositi napolju. Mi smo jadnici pokisli i onda drhtali u zaledjenom autobusu, tako da ako se sutra probudim bez upale pluca, prezivjecu sve. Tako se moj plan da legnem u krevet u 6, pomjerio za jos 6 sati. Opet cu sutra zijevati citav dan.

By the way, danas sam imao prvi cas tajlandskog :). Jedna od profesorica sa fakulteta, koja inace predaje tajlandski pristala je da me poducava dok sam ovdje. Izgleda jako tesko, ali valjda cu uspjeti steci bar neku osnovu za ovo vrijeme. Konstrukcije recenica su im jako lake, nemaju nikakvih nastavaka niti deklinacija, ali su akcenti najtezi dio. Kad to savladam, onda sam na konju. Zanimljivo je da ne prave razmake izmedju rijeci, vec samo izmedju recenica, tako da ne koriste znakove interpunkcije.

Grad andjela

2006-09-26T14:50:00.000+07:00

Trenutno sam jako umoran i jedva cekam da se docepam kreveta, sto znaci da prethodnih par dana definitivno nije proslo u odmaranju. Vikend sam proveo u Bangkoku, i u subotu sam prvi put zapravo osjetio da mi se svidja ovaj grad, u prevodu sa tajlandskog, "grad andjela".

Sa Niallom i Meave (djevojka iz Belfasta, koju je Niall upoznao u avionu), obisli smo neka od najpoznatijih mjesta u gradu, ukljucujuci trg Siam, Veliku palatu, Lumpini Park, Khao San ulicu. Velika palata, iliti Grand Palace kako je zovu, je najveca turisticka atrakcija u Bangkoku i to je prvobitno "utvrdjenje" koje je Rama I postavio u Bangkoku. U kompleksu palate nalazi se nekoliko hramova, muzeji, palata, i jos neke gradjevine koje nemam pojma sta su, ali uglavnom sve lice jedna na drugu.
Kompleks je poprilicno velik i potrebno je nekih 3 sata da se sve obidje, a kad upadnete unutra ne znate sta bi prvo vidjeli i uslikali jer je sarenilo na sve strane. Ja sam vec na pola puta spakovao fotoaparat jer nisam vise imao snage da slikam. A pritom je bilo uzasno vruce i sparno, tako da smo morali da napravimo pauzu i legnemo u hlad u jednom od paviljona, gdje sam ja cak uspio da zaspim 5-10 minuta. Meni licno je to bio najbolji moment u obilasku palate :)

Noci smo naravno iskoristili za lumpovanje, a sinoc smo Christian i ja odlucili da "nove kolace" odvedemo u Coliseum, sto je bio nas vec treci put tamo. Obozavam to mjesto :)
Stigao je i Spanac, Daniel, koji bas i nije neki tipican Spanac po mentalitetu, ali mozda se kasnije malo opusti.
Tamna strana vikenda: bankomat mi pojeo visa karticu.
U banci, ciji je automat, su mi obecali da cu dobiti karticu nazad do srijede. Nadam se da ce to biti ova srijeda.

Germanizacija!

2006-09-21T22:33:00.000+07:00

Jos jedan Njemac u mojoj sobi. Aaaaaa, upomoc! U ponedjeljak stize Spanac, jedva cekam.
Danas se situacija vratila u normalu, sto se moglo vidjeti od ranog jutra, jer se jucerasnjih 10 minuta do posla, pretvorilo u sat i po! Jos smo potrefili neki taxi koji se nakon 2 kilometra pokvario. Imao je problem sa kvacilom i gasom, ne znam tacno, ne razumijem se puno, ali mu se auto gasio svaki put kad je morao da se zaustavi, znaci oko 20-tak puta, i pri tom je nonstop morao drzati jak gas, sto je proizvodilo poprilicno veliku buku i to je tako trajalo dok nije prokuvao na pola puta i onda smo stali, izasli i morali traziti drugi taxi. Kakav pocetak radnog dana.
Radni dan je protekao poprilicno dobro, jer je danas bio cetvrtak a cetvrtkom sam asistent na predmetu “interactive”. Za razliku od proslog puta, danas su studenti imali puno bolji kontakt sa mnom, i bilo mi je simpaticno kad su se poslije vjezbi svi okupili oko mene, da pricaju sa mnom, al’ jadni slabo znaju engleski, pa onako nabadaju rijeci, pa se patimo i ja i oni, al’ bilo je dobro. Inace, tajlandjani su jako stidljivi (mada mi izgleda da se totalno preobraze kad padne noc), pogotovo u kontaktu sa strancima, i rekli su mi da oni puno uce engleski ali nemaju praksu u konverzaciji, pa im je zato problem kad trebaju komunicirati na engleskom. By the way, od svih njih najbolje je govorila jedna studentica, koja je svojim glasom jasno davala do znanja da je musko, i bas mi je bilo cudno kako je ostali studenti gotive, uopste je ne gledaju drugacije, pa sam se eto i ja pretvarao da mi je to normalno. O Boze.
Nakon vjezbi sam im cak i zadao domacu zadacu :), da svi uzmu jednu istu webstranicu i urade redesign, samo graficki, jer je to bilo u skladu sa temom koju su danas obradjivali na vjezbama.
U povratku kuci uzeli smo bus, u kom smo se smrzavali sat vremena. Nisam mogao docekati kad cu izaci napolje da se malo ugrijem. To je jedna od stvari koje mi nikako nisu jasne kod tajlandjana. Izgleda kao da od silnih vrucina pate za hladnim vremenom i onda spustaju temperaturu gdje je god to moguce i koliko god moguce. Ne mogu da vjerujem da njima nije hladno u onom busu, a jos u oni navikli na topliju klimu!
Sutra mi dolazi Niall, i jedva cekam da ga ponovo sretnem. Jeeeee. Niall je inace iz Irske i bili smo zajedno na praksi u Brazilu. Ide u Australiju pa ce usput da ostane nekoliko dana na Tajlandu.
Veceras sam se malo igrao hakera, pa sam postavio prozor za ostavljanje poruka, tako da mozete ostavljati svoje komentare, pitanja, pozdrave tipa sretan odlazak u vosjku itd. Takodje sam postavio i sat koji pokazuje vrijeme u Bangkoku. Eto, bas sam bio dobar danas :)

Vanredno stanje

2006-09-20T15:10:00.000+07:00

Desavanja u Tajlandu su danas udarna vijest u medijima sirom svijeta. Naime, sta se desilo. Vojska je izvrsila drzavni udar, preuzela vlast i "smjenila" premijera, koji trenutno boravi van Tajlanda. Inace, premijer nije bas popularan ovdje, jer je navodno namjestio prethodne izbore i vlast koristi za privatne interese, tako da ga vecina tajlandjana ne voli.
Zanimljivo je da su svi ostali culi za desavanja prije nas, jer mi nista od toga nismo vidjeli ni culi, dok nam drugi nisu rekli ili smo procitali na internetu. Zapravo, sinoc, dok se sve to desavalo, mi smo bili u gradu i proslavljali Sepidin rodjendan, u Coloseumu, mjestu koje sam spominjao ranije. Show je naravno bio spektakularan kao i prosli put.
Televizija je naravno iskoristila situaciju u Tajlandu i od muhe napravila slona. Zamislite da upalite CNN i voditelj cuti jer nema sta da kaze, jer se nista ne desava u svijetu. Naravno da bi propali.
Izmedju ostalog, vlada (ili vojska) je odlucila da je danas neradni dan, ali mi to naravno nismo znali, dok nismo dosli na posao, odakle smo se samo vratili istim taxijem, jer nije trebalo ni da izlazimo. Tako smo eto dzaba platili taxi, ali smo zato osjetili kako je to doci na posao za 10 minuta, jer nam inace pri normalnom saobracaju treba sat vremena.

Mmmm

2006-09-18T22:01:00.000+07:00

Juce smo dobili novog studenta, Elenu iz Spanije. Sedmi clan nase male porodice iz KMIT (univerzitet u cijem domu smo smjesteni). Ako ste gledali seriju "Nestasne godine" (Heartbreak High), e pa osjecam se bas kao u toj seriji. Novi ljudi dolaze, stari odlaze, a ja treba da odglumim jednu sezonu, u trajanju od 3 mjeseca :). Najinteresantnija cinjenica u vezi sa Elenom je da joj je ovo peta IAESTE praksa! na cemu joj ja toliko zavidim. Prije Tajlanda, bila je na praksi u Njemackoj, Turskoj, Jordanu i Brazilu. Ako vas zanima koja joj je bila omiljena, ispitao sam. Jordan.

Veceras smo svi zajedno, tacnije nas 5, otisli na veceru, da oprobamo neki od obliznjih jeftinih tzv. restorana. Jeli smo hranu tipicnu za sjeveroistok Tajlanda. Riza sa sjeveroistoka je pomalo drugacija, od rize u ostalim dijelovima Tajlanda i zovu je ljepljiva riza. Zato sto je bukvalno ljepljiva i obicno je jedu rukama, tako da uzimaju pomalo i prave kuglice i onda je tako jedu. Zvuci smjesno zar ne. Kad sam se vec dohvatio hrane, evo reci cu nesto vise o tajlandskoj hrani i dosadasnjem iskustvu. Osnovni dio svakog obroka, bar skoro svakog, je riza. Uz rizu sluze razna jela, koja obicno izgledaju kao mjesavine svega i svacega i naizgled tesko mozete zakljuciti kakvog je ukusa, dok ne probate. Vecina jela su jako zacinjenja i ljuta. Sto bi se reklo "hot & spicy". Najjednostavniji opis tajlandske kuhinje. Iz pocetka mi je bilo tesko priviknuti se, sto zbog ljutine, sto zbog mijesanja puno raznih ukusa, ali s vremenom se naviknete, kao i na sve ostalo. A kada vam dosadi, spas pronadjete u supermarketu. Za sada mi je omiljeno jelo pohovana riza sa piletinom kao prilog (ne zvuci bas egzoticno :), ali se trudim da probam sto vise razlicitih jela. Tajlandjani vole da pohuju sve zivo, tako da na ulici mozete naci pohovano cvijece ili pohovane insekte. Cvijece sam probao, a insekte ako budem, to ce vjerovatno biti zadnjeg dana :).

Sto se tice pica, pivo im je dobro, ali nisam primjetio da imaju neko tradicionalno zestoko alkoholno pice. Sokovi su im uzasno slatki, otprilike duplo sladji nego kod nas, tako da uz sok obicno narucim i flasu vode, pa kad se sve zajedno smjesa onda se dobije normalan sok kakav mi obicno pijemo. Led im je neizostavan sastojak svakog pica. Stavljaju ga u svako moguce pice, od soka, caja, piva, pa i kafe. Cak su nam jednom servirali i rizu potopljenu u vodu sa puno leda. To je stavise bilo ukusno. Voce i povrce su prica za sebe. Tu oblast jos uvijek nisam dovoljno istrazio, ali sam probao par vrsta cudnovatih vocki, kao na primjer jednu (ne znam joj ime) koja ima ukus kao da ste htjeli da od krastavca napravite jabuku pa vam eksperiment nije uspio. Uglavnom se drzim starog dobrog ananasa koji je ovdje jako jeftin. Mmmmm.

Slike

2006-09-17T14:29:00.000+07:00

Izlet u subotu

2006-09-17T12:33:00.000+07:00

Konacno sam dobio i internet u domu. Nakon silnih komplikacija, podesavanja i instaliranja kojekakvih update-ova. Sreca pa Christian studira informatiku. Danas se osjecam pomalo umorno i najradije bih prelezao citav dan. Ne znam da li je to zbog 14 sati spavanja prosle noci ili zbog 9 uzastopnih izlazaka svake noci otkako sam dosao ovdje. Ili jednostavno zato sto je nedjelja jer se nedjeljom obicno tako osjecam.

Juce smo isli u obilazak nekog ostrva, tacnije ade, koja se nalazi nedaleko od Bangkoka. Vodile su nas Rut i njena drugarica (koja ustvari vise lici na druga). Iznajmili smo camac, sa kojim smo obisli adu, a na par mjesta smo stali da probamo neke od tajlandskih specijaliteta i posjetimo mjesta na kojima lokalni stanovnici izradjuju grncariju. Tokom voznje camcem, stali smo na jednom mjestu da nahranimo ribe u rijeci. Rut je otisla da kupi po jedan hljeb za svakog od nas, da nahranimo ribe, a hljeb je izgledao tako ukusno, da sam pozelio da nahranim sebe umjesto riba, ali me je bilo sramota. A i ko zna od cega ga prave, kad ga bacaju ribama. Kad sad malo bolje razmislim, oni uopste ne jedu hljeb jer jedu rizu umjesto hljeba. Nije valjda da ga proizvode da bi ga bacali ribama?!

Rijeka izgleda tako prljavo i boje je blata. Moram pitati nekog kakvo znacenje ima ime rijeke, posto sva imena u Tajlandu imaju neko znacenje. Kladim se da je nesto tipa, "tecno blato". By the way, rijec Tajland znaci "zemlja slobode". Izgleda da ljudi to ovdje bukvalno shvataju, narocito kad je u pitanju seksualno opredjeljenje. Na svakom koraku mozete vidjeti homoseksualce i tranvestite, na ulici, u baru, u restoranu, pa cak i na fakultetu. Nekima prikrivanje pola ide bolje, nekima losije, ali je svima losa tacka glas, tako da cete ih po tome uvijek prepoznati.

That's the way of thai

2006-09-15T10:11:00.000+07:00

Evo me, ziv sam, javljam se nakon male pauze. Naime, internet mi bas i nije bio dostupan ovih dana, bar ne na duze vrijeme da bih mogao nesto da napisem. Proslo je nekoliko dana od mog posljednjeg posta i bilo je puno iskustava tako da ce ovaj post vjerovatno biti podugacak. Ali, krenimo redom, iz pocetka ...
Let do Bangkoka je prosao dobro, ne racunajuci par jacih turbulencija. Uvijek vise volim letove po danu, nego po noci, ne znam zasto ali cine mi se sigurnijim. Na aerodromu sam vec imao dogovoren docek od strane IAESTEa Tajland, a Neo je takodje izrazio zelju da me doceka. Neo (Nio) je bio na praksi u Banjaluci prije dvije godine, otuda se znamo. Nakon malih nesporazuma i trazenja po aerodromu, nasli smo se sa Rut (Rat) koja je dosla ispred IAESTEa da me odveze do smjestaja. Rut je takodje bila na praksi u Banjaluci, i to ove godine.
Prvi izlazak na otvoreno mi je oduzeo dah! Sta sam vidio? Veliku vlaznost vazduha. Iako sam znao da je klima takva, i prethodno se pripremio na to, u tom momentu sam se osjecao kao riba kad je izvadite iz vode.
Strpao sam stvari u auto i krenuli smo ka IAESTE kancelariji. Kancelarija IAESTE Tajlanda smjestena je unutar kampusa univerziteta KMITNB (King Mongkut's Institute of Technology of North Bangkok). Kampus je dosta velik i jako je dobro opremljen, sastoji se od preko 15 zgrada, od kojih nekoliko ima preko 10 spratova.
Mene su smjestili u studentski dom unutar kampusa, u sobu gdje obicno borave IAESTE studenti na praksi. Soba, u kojoj sam ja, je osmokrevetna i trenutno u njoj (osim mene) borave jos tri studenta: Christian i Tobias iz Njemacke i Pascal iz Svajcarske. Smjestaj je sasvim dobar i klimatizovan, a u Tajlandu je sve klimatizovano, tako da svakog dana prolazite kroz nagle promjene temperature dok ulazite i izlazite, od cega su mi rekli da cu se razboljeti prvu sedmicu. Jos uvijek nisam, a nadam se da i necu ako nisam do sada. U drugoj sobi, koja je namjenjena za djevojke 'stanuju' Sepideh iz Irana i Diana iz Kolumbije, koja ustvari zivi u Njemackoj. By the way, vise od pola IAESTE studenata su iz Njemacke ili nekog drugog njemackog govornog podrucja. Christian i Sepideh rade zajedno sa mnom, tj. na istom univerzitetu, ali razlicitim fakultetima, zbog cega mi je izuzetno drago jer su mi njih dvoje najbolji od svih studenata koje sam upoznao do sada. Praksu obavljamo na Sripatum univerzitetu koji je od KMITa udaljen oko sat vremena voznje autobusom. To je u najgorem slucaju kada je guzva u saobracaju. Obicno voznja traje krace, ali s obzirom da nas je troje i da cemo zajedno putovati na posao i sa posla, mislim da nece biti naporno. Kad nam dosadi uzecemo taxi i podijeliti troskove, a taxi je ovdje jaaako jeftin i ima ih na svakom koraku. Bukvalno ne morate cekati ili zvati taxi. Cim izadjete na ulicu, naidje jedan koji je prazan. Posebno su mi zanimljivi taxi motori, koji voze kao ludi i provlace se izmedju vozila, tako da samo gledate kad ce vam se koljeno zabiti u neki retrovizor.
Prvih nekoliko dana, prije nego sto sam poceo da radim Neo mi je pokazivao grad, i vodio me da probam tajlandsku hranu (za koju cu da izdvojim jedan zaseban post) i sve ostalo sto bi meni moglo biti zanimljivo. Izdvojicu par stvari, od kojih mi je najupecatljiviji bio izlazak u subotu. Izasli smo Neo, Christian, Sepideh i ja. Sepideh se nije osjecala bas najbolje, jer je imala temperaturu, tako da se vratila kuci prije nego sto smo stigli na odrediste, tako da smo ostali samo nas trojica. Neo nas je odveo u klub zvani Coloseum. Mjesto izgleda jako neobicno, neka kombinacija restorana, puba i koncertne dvorane, i to sve na nekoliko nivoa. Na bini se odrzavao show pjevaca amatera, koji su pjevali aktuelne tajlandske hitove (koji vam brzo ulaze u glavu), a ljudi su okolo pili pivo i posmatrali show. Sve je izgledalo normalno, dok se na bini nije pojavila pjevacica koja je u pola pjesme rekla ''a da vidimo sada kako to zvuci sa mojim muskim glasom'' i krenula da pjeva muskim glasom, tj. svojim pravim glasom, jer se ispostavilo da je ''pjevacica'' ustvari musko. Od tog trenutka je krenulo ludilo. Na binu su izasla jos dva tranvestita i poceli su se zajebavati na svoj racun, i onda su jos zajebavali par ljudi iz publike, s tim da im je humor bio toliko perverzan da smo se Christian i ja nakon svake izvale gledali iskolacenih ociju i odvaljenih donjih vilica, i nismo mogli da vjerujemo sta ljudi govore i rade na sceni. (Oni su, naravno, pricali na tajlandskom, ali nam je Neo prevodio na engleski.) Znaci, zatvorite oci i probudite svoje najperverznije fantazije koje ste godinama skrivali u sebi, e, ovo je jos daleko ispred. Vrhunac te noci je bio toalet u Coloseumu. Christian je prvi iskusio iskustvo u toaletu i vratio se meni, valjajuci se od smjeha, kaze: ''idi vidi sta te ceka u Wcu :)''. Usao sam u WC i sve je bilo normalno, kontam mozda ga nisam dobro razumio. Krenem da operem ruke, nakon obavljene nuzde, kad odjednom skocise na mene trojica tajlandjana i krenuse da me masiraju sa svih strana. Malo je falilo da krenem vikati Silovanjeee!!! Poslije mi obrisase ruke nekim peskircicem, a Christian kaze da su za njim i vodu pustili :). Taj izlazak je bio nezaboravan i odlucili smo da tu dovedemo Sepideh za njen rodjendan 19.09., ali joj nista necemo reci gdje je vodimo.
Inace, tajlandjani vole da slave rodjendane u klubovima, tako da svako vece u svakom klubu u ponoc DJ pusta pjesmu ''happy birtday to you'' i pocinju da izlaze torte sa svih strana. Ono sto mi se ne svidja kod tajlandskih klubova/diskoteka, je da nemaju plesnog podijuma, vec su stolovi rasporedjeni po citavom prostoru, i onda svako plese za svojim stolom. Bas bezveze.
U subotu smo imali organizovan izlet od strane Sirpatum univerziteta, na koji je pored nas troje islo i nekoliko ljudi sa univerziteta, a ostali su bili turisti sa strane. Vodili su nas u obilazak starog grada Ayuttaya (valjda se tako pise), i to je bio glavni grad Tajlanda, prije nego sto je to postao Bangkok. Ustvari, to danas i ne izgleda kao grad, vec kao rusevine. Ako ste gledali film Mortal Kombat, to je to mjesto. U tom gradu se nalazi i najveca statua bude u Tajlandu, visine oko 16m. U nastavku smo obisli jos nekoliko hramova u okolini, a hramovi su jako bogato ukraseni i nalaze se na svakom koraku, otprilike kao benzinske pumpe na dionici Banja Luka-Gradiska. Zanimljivo je da muskarci, bilo koje religije, imaju pravo da besplatno prenoce u bilo kojem hramu.
U ponedjeljak mi je bio prvi radni dan. Michael iz kancelarije za medjunarodne odnose, koja je posrednik u saradnji sa IAESTEom, me je odveo do dekana arhitektonskog fakulteta, gdje sam malo popricao sa dekanom, nakon cega me upoznao sa ostalim osobljem i mjestom gdje cu da radim. Fakultet izgleda jako dobro i tehnicki je dobro opremljen. Ha, sada razmisljam da li da obrisem prethodnu recenicu, s obzirom da ja jos uvijek nemam svoj racunar, ali obecali su da ce da mi nabave za par dana. Do tada koristim laptop kojeg mi je Neo posudio, jer njemu ne treba. Arhitektonski fakultet im je podijeljen na tri smjera: arhitektura, enterijeri i digital arts, sto bi se moglo prevesti kao kompjuterska grafika ili tako nesto, koji je podijeljen na dva podsmjera: interactive i animation.
Mene u principu zanimaju sva tri smjera, tako da cu pokusati da ucestvujem u svakom od njih. Jos uvijek ne znam sta cu konkretno da radim, ali se ovih dana i ne trudim da trazim dodatni posao, s obzirom da jos uvijek radim na projektima od kuce.
A da, zaboravio sam da objasnim naslov posta. Kad smo isli na taj izlet u subotu, vodic je par puta, objasnjavajuci obicaje tajlandjana, rekao ''that's the way of thai'', sto je nama zvucalo poprilicno smijesno, tako da smo to usvojili kao fazon za sve cudno na sta naidjemo u Tajlandu :)

Pocetak obecava avanturu!

2006-09-07T19:17:00.000+07:00

Banjuku sam napustio u utorak uvece u 23:30 uz ispracaj koje su organizovale Gabrijela i Ana. U Beograd sam stigao veoma brzo, sto bi rekle dvije babe pored mene, "autobus ide ko da ga vjetar nosi". Te iste babe nisu prestajale pricati citavo vrijeme, a vrhunac je bio kad su se cudili sto u Beogradu pada kisa (cistaci prali ulice :)
Proveo sam par sati u Beogradu, cekajuci let (hvala Nikoli C., Nikoli alR. i Maji P. sto su mi pravili drustvo) i krenuli smo za aerodrom JATovim autobusom i sve je bilo divno dok se autobus nije pokvario i zaustavio na pola puta. To je bio prvi pokusaj vise sile da me sprijeci da napustim Beograd. Nakon 15 minuta cekanja, po nas je dosao kombi da nas spasi i preveze nas do aerodroma da ne zakasnimo na let, tako da smo na kraju ipak stigli na aerodrom na vrijeme.
Visa sila, razocarana neuspjelim pokusajem, pripremila se za svoj drugi udarac i sacekala me na pultu za check-in. Prethodno sam pokusao da se osiguram i prevarim je, pa sam izmjerio prtljag na susjednoj vagi i prebacio visak kilograma u rucni prtljag, tako da sam na check-in dosao siguran da je ovaj put sve OK. Ali visa sila imala je lukaviji plan.
Predao sam prtljag na checkiranje i sluzbenici sa druge strane pulta predao pasos i kartu. Poce ona da lista moj pasos da vidi da li je sve u redu, i onda me odjednom upita: "A gdje vam je pecat kad ste usli u Srbiju?" Kazem ja: "Pa nemam, presao sam granicu sa licnom kartom", (to uvijek radim da bi sacuvao sto vise praznog mjesta u pasosu), a ona ce: "Pa morate imati pecat da ste usli u Srbiju, jer vas nece pustiti da prodjete pasosku kontrolu na aerodromu." (slusam i ne vjerujem svojim usima) "Pa jel imate neki stariji pecat, a da nije stariji od 3 mjeseca? Sa tim se moze." (naravno nisam imao ni stariji, iz istog gore navedenog razloga). "Pa sta cu sad?" pitam ja. Kaze: "Jedino sto mozete je da odete gore na pasosku kontrolu, objasnite situaciju i pitate hoce li vas pustiti."
Pokupim ja prtljag i odem gore na pasosku kontrolu i usput smislim pricu kako mi je pasos bio na viziranju i da sam ga tek sad pokupio u Beogradu, i da nisam mogao uci sa pasosem u Srbiju. Proguta policajac tu pricu, i pusti me uz rijeci "al' da ti se to vise ne ponovi" :S
Sav sretan sidjem opet dole to tete za check-in pultom i prenesem joj sta su rekli i krenem da se opet checkiram. Opet ona poce da pregleda moj pasos i zaustavi se na stranici sa tajlandskom vizom, pogleda u mene zacudjeno i upita: "A zasto vam na vizi pise da je tranzitna?" (pise TR). Ja onako gledam u nju izgubljeno, vec na ivici da odustanem od svega, samo slegnem ramenima i napravim facu "nemam pojma". Razmislja ona trenutak i odluci se da predje preko toga. Tako prodje i treci pokusaj vise sile, mada sam u momentima pomislio da iza citave ove sabotaze stoje g.N.C. i g.N.R. :)
Ostatak puta je, hvala Bogu, protekao dobro. Sletio sam u Moskvu, cekao nekoliko sati na aerodromu i sjeo u avion za Bangkok.

Polazak

2006-09-05T12:05:00.000+07:00

Eto, primakao se i taj dan. Nadam se da se mi sto brze proci, a pretpostavljam da hoce, jer uvijek kad imam gomilu posla dan mi proleti i na kraju konstatujem da nisam pola stvari uradio. Nadam se da u ovoj polovini nece biti pakovanje stvari :)
Veceras idem autobusom za Beograd, pa onda sutra hvatam let za Moskvu pa za Bangkok, tako da sam tamo u cetvrtak u 11 prijepodne.
Rekao bih da sam uzbudjen sto idem, ali je taj osjecaj nadjacao osjecaj sinocnjeg piva u stomaku od oprostajne zurke.

Proba

2006-09-02T22:05:00.000+07:00

Wow, ovo je moj prvi post na mom prvom blogu :)