Pocetak obecava avanturu!
Banjuku sam napustio u utorak uvece u 23:30 uz ispracaj koje su organizovale Gabrijela i Ana. U Beograd sam stigao veoma brzo, sto bi rekle dvije babe pored mene, "autobus ide ko da ga vjetar nosi". Te iste babe nisu prestajale pricati citavo vrijeme, a vrhunac je bio kad su se cudili sto u Beogradu pada kisa (cistaci prali ulice :)
Proveo sam par sati u Beogradu, cekajuci let (hvala Nikoli C., Nikoli alR. i Maji P. sto su mi pravili drustvo) i krenuli smo za aerodrom JATovim autobusom i sve je bilo divno dok se autobus nije pokvario i zaustavio na pola puta. To je bio prvi pokusaj vise sile da me sprijeci da napustim Beograd. Nakon 15 minuta cekanja, po nas je dosao kombi da nas spasi i preveze nas do aerodroma da ne zakasnimo na let, tako da smo na kraju ipak stigli na aerodrom na vrijeme.
Visa sila, razocarana neuspjelim pokusajem, pripremila se za svoj drugi udarac i sacekala me na pultu za check-in. Prethodno sam pokusao da se osiguram i prevarim je, pa sam izmjerio prtljag na susjednoj vagi i prebacio visak kilograma u rucni prtljag, tako da sam na check-in dosao siguran da je ovaj put sve OK. Ali visa sila imala je lukaviji plan.
Predao sam prtljag na checkiranje i sluzbenici sa druge strane pulta predao pasos i kartu. Poce ona da lista moj pasos da vidi da li je sve u redu, i onda me odjednom upita: "A gdje vam je pecat kad ste usli u Srbiju?" Kazem ja: "Pa nemam, presao sam granicu sa licnom kartom", (to uvijek radim da bi sacuvao sto vise praznog mjesta u pasosu), a ona ce: "Pa morate imati pecat da ste usli u Srbiju, jer vas nece pustiti da prodjete pasosku kontrolu na aerodromu." (slusam i ne vjerujem svojim usima) "Pa jel imate neki stariji pecat, a da nije stariji od 3 mjeseca? Sa tim se moze." (naravno nisam imao ni stariji, iz istog gore navedenog razloga). "Pa sta cu sad?" pitam ja. Kaze: "Jedino sto mozete je da odete gore na pasosku kontrolu, objasnite situaciju i pitate hoce li vas pustiti."
Pokupim ja prtljag i odem gore na pasosku kontrolu i usput smislim pricu kako mi je pasos bio na viziranju i da sam ga tek sad pokupio u Beogradu, i da nisam mogao uci sa pasosem u Srbiju. Proguta policajac tu pricu, i pusti me uz rijeci "al' da ti se to vise ne ponovi" :S
Sav sretan sidjem opet dole to tete za check-in pultom i prenesem joj sta su rekli i krenem da se opet checkiram. Opet ona poce da pregleda moj pasos i zaustavi se na stranici sa tajlandskom vizom, pogleda u mene zacudjeno i upita: "A zasto vam na vizi pise da je tranzitna?" (pise TR). Ja onako gledam u nju izgubljeno, vec na ivici da odustanem od svega, samo slegnem ramenima i napravim facu "nemam pojma". Razmislja ona trenutak i odluci se da predje preko toga. Tako prodje i treci pokusaj vise sile, mada sam u momentima pomislio da iza citave ove sabotaze stoje g.N.C. i g.N.R. :)
Ostatak puta je, hvala Bogu, protekao dobro. Sletio sam u Moskvu, cekao nekoliko sati na aerodromu i sjeo u avion za Bangkok.
Proveo sam par sati u Beogradu, cekajuci let (hvala Nikoli C., Nikoli alR. i Maji P. sto su mi pravili drustvo) i krenuli smo za aerodrom JATovim autobusom i sve je bilo divno dok se autobus nije pokvario i zaustavio na pola puta. To je bio prvi pokusaj vise sile da me sprijeci da napustim Beograd. Nakon 15 minuta cekanja, po nas je dosao kombi da nas spasi i preveze nas do aerodroma da ne zakasnimo na let, tako da smo na kraju ipak stigli na aerodrom na vrijeme.
Visa sila, razocarana neuspjelim pokusajem, pripremila se za svoj drugi udarac i sacekala me na pultu za check-in. Prethodno sam pokusao da se osiguram i prevarim je, pa sam izmjerio prtljag na susjednoj vagi i prebacio visak kilograma u rucni prtljag, tako da sam na check-in dosao siguran da je ovaj put sve OK. Ali visa sila imala je lukaviji plan.
Predao sam prtljag na checkiranje i sluzbenici sa druge strane pulta predao pasos i kartu. Poce ona da lista moj pasos da vidi da li je sve u redu, i onda me odjednom upita: "A gdje vam je pecat kad ste usli u Srbiju?" Kazem ja: "Pa nemam, presao sam granicu sa licnom kartom", (to uvijek radim da bi sacuvao sto vise praznog mjesta u pasosu), a ona ce: "Pa morate imati pecat da ste usli u Srbiju, jer vas nece pustiti da prodjete pasosku kontrolu na aerodromu." (slusam i ne vjerujem svojim usima) "Pa jel imate neki stariji pecat, a da nije stariji od 3 mjeseca? Sa tim se moze." (naravno nisam imao ni stariji, iz istog gore navedenog razloga). "Pa sta cu sad?" pitam ja. Kaze: "Jedino sto mozete je da odete gore na pasosku kontrolu, objasnite situaciju i pitate hoce li vas pustiti."
Pokupim ja prtljag i odem gore na pasosku kontrolu i usput smislim pricu kako mi je pasos bio na viziranju i da sam ga tek sad pokupio u Beogradu, i da nisam mogao uci sa pasosem u Srbiju. Proguta policajac tu pricu, i pusti me uz rijeci "al' da ti se to vise ne ponovi" :S
Sav sretan sidjem opet dole to tete za check-in pultom i prenesem joj sta su rekli i krenem da se opet checkiram. Opet ona poce da pregleda moj pasos i zaustavi se na stranici sa tajlandskom vizom, pogleda u mene zacudjeno i upita: "A zasto vam na vizi pise da je tranzitna?" (pise TR). Ja onako gledam u nju izgubljeno, vec na ivici da odustanem od svega, samo slegnem ramenima i napravim facu "nemam pojma". Razmislja ona trenutak i odluci se da predje preko toga. Tako prodje i treci pokusaj vise sile, mada sam u momentima pomislio da iza citave ove sabotaze stoje g.N.C. i g.N.R. :)
Ostatak puta je, hvala Bogu, protekao dobro. Sletio sam u Moskvu, cekao nekoliko sati na aerodromu i sjeo u avion za Bangkok.
posted by Bojan at 7:17 pm
<< Home