That's the way of thai

Evo me, ziv sam, javljam se nakon male pauze. Naime, internet mi bas i nije bio dostupan ovih dana, bar ne na duze vrijeme da bih mogao nesto da napisem. Proslo je nekoliko dana od mog posljednjeg posta i bilo je puno iskustava tako da ce ovaj post vjerovatno biti podugacak. Ali, krenimo redom, iz pocetka ...
Let do Bangkoka je prosao dobro, ne racunajuci par jacih turbulencija. Uvijek vise volim letove po danu, nego po noci, ne znam zasto ali cine mi se sigurnijim. Na aerodromu sam vec imao dogovoren docek od strane IAESTEa Tajland, a Neo je takodje izrazio zelju da me doceka. Neo (Nio) je bio na praksi u Banjaluci prije dvije godine, otuda se znamo. Nakon malih nesporazuma i trazenja po aerodromu, nasli smo se sa Rut (Rat) koja je dosla ispred IAESTEa da me odveze do smjestaja. Rut je takodje bila na praksi u Banjaluci, i to ove godine.
Prvi izlazak na otvoreno mi je oduzeo dah! Sta sam vidio? Veliku vlaznost vazduha. Iako sam znao da je klima takva, i prethodno se pripremio na to, u tom momentu sam se osjecao kao riba kad je izvadite iz vode.
Strpao sam stvari u auto i krenuli smo ka IAESTE kancelariji. Kancelarija IAESTE Tajlanda smjestena je unutar kampusa univerziteta KMITNB (King Mongkut's Institute of Technology of North Bangkok). Kampus je dosta velik i jako je dobro opremljen, sastoji se od preko 15 zgrada, od kojih nekoliko ima preko 10 spratova.
Mene su smjestili u studentski dom unutar kampusa, u sobu gdje obicno borave IAESTE studenti na praksi. Soba, u kojoj sam ja, je osmokrevetna i trenutno u njoj (osim mene) borave jos tri studenta: Christian i Tobias iz Njemacke i Pascal iz Svajcarske. Smjestaj je sasvim dobar i klimatizovan, a u Tajlandu je sve klimatizovano, tako da svakog dana prolazite kroz nagle promjene temperature dok ulazite i izlazite, od cega su mi rekli da cu se razboljeti prvu sedmicu. Jos uvijek nisam, a nadam se da i necu ako nisam do sada. U drugoj sobi, koja je namjenjena za djevojke 'stanuju' Sepideh iz Irana i Diana iz Kolumbije, koja ustvari zivi u Njemackoj. By the way, vise od pola IAESTE studenata su iz Njemacke ili nekog drugog njemackog govornog podrucja. Christian i Sepideh rade zajedno sa mnom, tj. na istom univerzitetu, ali razlicitim fakultetima, zbog cega mi je izuzetno drago jer su mi njih dvoje najbolji od svih studenata koje sam upoznao do sada. Praksu obavljamo na Sripatum univerzitetu koji je od KMITa udaljen oko sat vremena voznje autobusom. To je u najgorem slucaju kada je guzva u saobracaju. Obicno voznja traje krace, ali s obzirom da nas je troje i da cemo zajedno putovati na posao i sa posla, mislim da nece biti naporno. Kad nam dosadi uzecemo taxi i podijeliti troskove, a taxi je ovdje jaaako jeftin i ima ih na svakom koraku. Bukvalno ne morate cekati ili zvati taxi. Cim izadjete na ulicu, naidje jedan koji je prazan. Posebno su mi zanimljivi taxi motori, koji voze kao ludi i provlace se izmedju vozila, tako da samo gledate kad ce vam se koljeno zabiti u neki retrovizor.
Prvih nekoliko dana, prije nego sto sam poceo da radim Neo mi je pokazivao grad, i vodio me da probam tajlandsku hranu (za koju cu da izdvojim jedan zaseban post) i sve ostalo sto bi meni moglo biti zanimljivo. Izdvojicu par stvari, od kojih mi je najupecatljiviji bio izlazak u subotu. Izasli smo Neo, Christian, Sepideh i ja. Sepideh se nije osjecala bas najbolje, jer je imala temperaturu, tako da se vratila kuci prije nego sto smo stigli na odrediste, tako da smo ostali samo nas trojica. Neo nas je odveo u klub zvani Coloseum. Mjesto izgleda jako neobicno, neka kombinacija restorana, puba i koncertne dvorane, i to sve na nekoliko nivoa. Na bini se odrzavao show pjevaca amatera, koji su pjevali aktuelne tajlandske hitove (koji vam brzo ulaze u glavu), a ljudi su okolo pili pivo i posmatrali show. Sve je izgledalo normalno, dok se na bini nije pojavila pjevacica koja je u pola pjesme rekla ''a da vidimo sada kako to zvuci sa mojim muskim glasom'' i krenula da pjeva muskim glasom, tj. svojim pravim glasom, jer se ispostavilo da je ''pjevacica'' ustvari musko. Od tog trenutka je krenulo ludilo. Na binu su izasla jos dva tranvestita i poceli su se zajebavati na svoj racun, i onda su jos zajebavali par ljudi iz publike, s tim da im je humor bio toliko perverzan da smo se Christian i ja nakon svake izvale gledali iskolacenih ociju i odvaljenih donjih vilica, i nismo mogli da vjerujemo sta ljudi govore i rade na sceni. (Oni su, naravno, pricali na tajlandskom, ali nam je Neo prevodio na engleski.) Znaci, zatvorite oci i probudite svoje najperverznije fantazije koje ste godinama skrivali u sebi, e, ovo je jos daleko ispred. Vrhunac te noci je bio toalet u Coloseumu. Christian je prvi iskusio iskustvo u toaletu i vratio se meni, valjajuci se od smjeha, kaze: ''idi vidi sta te ceka u Wcu :)''. Usao sam u WC i sve je bilo normalno, kontam mozda ga nisam dobro razumio. Krenem da operem ruke, nakon obavljene nuzde, kad odjednom skocise na mene trojica tajlandjana i krenuse da me masiraju sa svih strana. Malo je falilo da krenem vikati Silovanjeee!!! Poslije mi obrisase ruke nekim peskircicem, a Christian kaze da su za njim i vodu pustili :). Taj izlazak je bio nezaboravan i odlucili smo da tu dovedemo Sepideh za njen rodjendan 19.09., ali joj nista necemo reci gdje je vodimo.
Inace, tajlandjani vole da slave rodjendane u klubovima, tako da svako vece u svakom klubu u ponoc DJ pusta pjesmu ''happy birtday to you'' i pocinju da izlaze torte sa svih strana. Ono sto mi se ne svidja kod tajlandskih klubova/diskoteka, je da nemaju plesnog podijuma, vec su stolovi rasporedjeni po citavom prostoru, i onda svako plese za svojim stolom. Bas bezveze.
U subotu smo imali organizovan izlet od strane Sirpatum univerziteta, na koji je pored nas troje islo i nekoliko ljudi sa univerziteta, a ostali su bili turisti sa strane. Vodili su nas u obilazak starog grada Ayuttaya (valjda se tako pise), i to je bio glavni grad Tajlanda, prije nego sto je to postao Bangkok. Ustvari, to danas i ne izgleda kao grad, vec kao rusevine. Ako ste gledali film Mortal Kombat, to je to mjesto. U tom gradu se nalazi i najveca statua bude u Tajlandu, visine oko 16m. U nastavku smo obisli jos nekoliko hramova u okolini, a hramovi su jako bogato ukraseni i nalaze se na svakom koraku, otprilike kao benzinske pumpe na dionici Banja Luka-Gradiska. Zanimljivo je da muskarci, bilo koje religije, imaju pravo da besplatno prenoce u bilo kojem hramu.
U ponedjeljak mi je bio prvi radni dan. Michael iz kancelarije za medjunarodne odnose, koja je posrednik u saradnji sa IAESTEom, me je odveo do dekana arhitektonskog fakulteta, gdje sam malo popricao sa dekanom, nakon cega me upoznao sa ostalim osobljem i mjestom gdje cu da radim. Fakultet izgleda jako dobro i tehnicki je dobro opremljen. Ha, sada razmisljam da li da obrisem prethodnu recenicu, s obzirom da ja jos uvijek nemam svoj racunar, ali obecali su da ce da mi nabave za par dana. Do tada koristim laptop kojeg mi je Neo posudio, jer njemu ne treba. Arhitektonski fakultet im je podijeljen na tri smjera: arhitektura, enterijeri i digital arts, sto bi se moglo prevesti kao kompjuterska grafika ili tako nesto, koji je podijeljen na dva podsmjera: interactive i animation.
Mene u principu zanimaju sva tri smjera, tako da cu pokusati da ucestvujem u svakom od njih. Jos uvijek ne znam sta cu konkretno da radim, ali se ovih dana i ne trudim da trazim dodatni posao, s obzirom da jos uvijek radim na projektima od kuce.
A da, zaboravio sam da objasnim naslov posta. Kad smo isli na taj izlet u subotu, vodic je par puta, objasnjavajuci obicaje tajlandjana, rekao ''that's the way of thai'', sto je nama zvucalo poprilicno smijesno, tako da smo to usvojili kao fazon za sve cudno na sta naidjemo u Tajlandu :)