Koh Tao - Ni k od kornjaca
Evo, konacno da napisem i nesto o proteklom vikendu. Kao sto sam vam vec ranije rekao, u cetvrtak uvece krenuli smo na kratko putovanje na jug. Posadi se u zadnjem trenutku pridruzio i Pascal, tako da nas je na kraju ukupno bilo 5.
Autobus kojim smo putovali je bio bas udoban i nije bilo guzve tako da je svako mogao zauzeti po dva mjesta i spavati cijelim putem, a uz to smo dobili i male, fine, karirane dekice, ali ne zato sto je uvece hladno, vec da se ne smrznemo zbog klime. Opet ista prica o autobusima.
Busom smo isli do grada Chumporn, do kojeg je potrebno oko 7 sati voznje, a onda smo presjeli na brodic koji je jos 2,5 sata vozio do ostrva Koh Tao, sto u prevodu znaci “ostrvo kornjaca”, jer je nekada ostrvo bilo puno kornjaca, a danas je od svih tih kornjaca ostalo samo ime. Dug put, ali isplatilo se.
S obzirom da nismo htjeli uzeti neki od ponudjenih paketa, koji ukljucuju i prevoz i smjestaj, odlucili smo se da smjestaj trazimo tamo, kad stignemo. To bar nije bio problem, jer su nas od trenutka odkako smo izasli iz brodica, ljudi zasuli ponudama sa svih strana. Stigla svjeza riba za njih.
Nakon par minuta konsultacija, odlucili smo da uzmemo taxi do jedne od plaza na jugu ostrva (ja sam vukao na jugozapadnu stranu zbog zalaska sunca :), i tamo na licu mjesta izaberemo smjestaj koji nam se najvise svidja. Taj odabir je trajao malo duze nego sto smo ocekivali, jer smo kuce birali po principu "ajde jos samo da vidimo slijedecu, mozda je bolja". I tako u nedogled. Najzad kad smo naisli na jednu koja nam se bas svidjela, (a svidjeti se znaci da je drvena, da ima dobro mjesto za kupanje, dobar pogled na more i da nije vise od 10 metara udaljena od plaze), ispostavilo se da je recepcija za tu kucu na pocetku rute koju smo presli :S. Naravno, nismo se vracali, vec smo nastavili dalje, probili se kroz dzunglu, popeli se na brdo, sisli sa brda i konacno se udomili na jednom mirnom mjestu, koje je bilo kao savrseno za odmor. By the way, Noi nam je preporucila Koh Tao zato sto je manje-vise mirno ostrvo, bez mnogo turista, jer smo mi to i trazili, a to smo na kraju i dobili.
Iznenadio sam se kako je more toplo. Znate onaj osjecaj kad udjete u vodu do koljena pa se onda tjerate da se pokvasite? E toga ovdje nema. Sto je najgore, kad je napolju vruce, ne mozete se rashladiti u vodi :).
Prvi dan smo proveli lezerno, kupajuci se, ljuljajuci se u onim visecim lezaljkama, pravi odmor od bangkoske buke i guzve u saobracaju, dok smo za drugi dan odlucili da uzmemo turu obilaska ostrva brodom, koji je ukljucivao je i ronjenje na nekoliko mjesta na kojima je brodic pravio pauze. Naravno to nije bilo pravo dubinsko ronjenje sa bocama kiseonika, vec ono povrskinsko sa maskom, ”snorkling”, sto bi se reklo na engleskom. Bez obzira, razgledanje korala i sarenih ribica bilo je jako zanimljivo, a naravno najzanimljiviji dio su bile ajkule! Oni sa slabim srcem, neka preskoce slijedeci pasus.
Ako ste ocekivali da cete me vidjeti bez ruke ili noge, zeznuli ste se :). Ajkule su bile svega jedan metar i bile su ajkule vegeterijanke, tako da nije bilo opasnosti od ajkula, ali ipak su bile ajkule :). Posto Niall i Christian nisu uspjeli vidjeti ajkule, zezali smo ih citav dan (tipa: “A vi niste vidjeli ajkule? :) i nastojali da sto vise pricamo o njima. Ajkule, ajkule, ajkule :)
No, sve bi bilo fino i krasno da sam ja razmisljao o suncu, koje je przilo iza oblaka po mojim ledjima, dok sam ja gledao ribice, a posto nisam, dan se zavrsio sa bolovima i crvenilom na licu, ramenima i ledjima. Evo tek danas me polako prolazi, a vec sam se i poceo guliti, tako da sam sad saren :).
Posljednja stanica na obilasku, bilo je jedno malo ostrvo, tacnije dva mala ostrva povezana plazom, koje je privatno vlasnistvo i naplacuje se ulaz. To mjesto je definitivno najljepse mjesto koje sam do sada vidio u Tajlandu i bukvalno je raj na zemlji. Ali da ne gnjavim vise, slike ispod govore sve.
Autobus kojim smo putovali je bio bas udoban i nije bilo guzve tako da je svako mogao zauzeti po dva mjesta i spavati cijelim putem, a uz to smo dobili i male, fine, karirane dekice, ali ne zato sto je uvece hladno, vec da se ne smrznemo zbog klime. Opet ista prica o autobusima.
Busom smo isli do grada Chumporn, do kojeg je potrebno oko 7 sati voznje, a onda smo presjeli na brodic koji je jos 2,5 sata vozio do ostrva Koh Tao, sto u prevodu znaci “ostrvo kornjaca”, jer je nekada ostrvo bilo puno kornjaca, a danas je od svih tih kornjaca ostalo samo ime. Dug put, ali isplatilo se.
S obzirom da nismo htjeli uzeti neki od ponudjenih paketa, koji ukljucuju i prevoz i smjestaj, odlucili smo se da smjestaj trazimo tamo, kad stignemo. To bar nije bio problem, jer su nas od trenutka odkako smo izasli iz brodica, ljudi zasuli ponudama sa svih strana. Stigla svjeza riba za njih.
Nakon par minuta konsultacija, odlucili smo da uzmemo taxi do jedne od plaza na jugu ostrva (ja sam vukao na jugozapadnu stranu zbog zalaska sunca :), i tamo na licu mjesta izaberemo smjestaj koji nam se najvise svidja. Taj odabir je trajao malo duze nego sto smo ocekivali, jer smo kuce birali po principu "ajde jos samo da vidimo slijedecu, mozda je bolja". I tako u nedogled. Najzad kad smo naisli na jednu koja nam se bas svidjela, (a svidjeti se znaci da je drvena, da ima dobro mjesto za kupanje, dobar pogled na more i da nije vise od 10 metara udaljena od plaze), ispostavilo se da je recepcija za tu kucu na pocetku rute koju smo presli :S. Naravno, nismo se vracali, vec smo nastavili dalje, probili se kroz dzunglu, popeli se na brdo, sisli sa brda i konacno se udomili na jednom mirnom mjestu, koje je bilo kao savrseno za odmor. By the way, Noi nam je preporucila Koh Tao zato sto je manje-vise mirno ostrvo, bez mnogo turista, jer smo mi to i trazili, a to smo na kraju i dobili.
Iznenadio sam se kako je more toplo. Znate onaj osjecaj kad udjete u vodu do koljena pa se onda tjerate da se pokvasite? E toga ovdje nema. Sto je najgore, kad je napolju vruce, ne mozete se rashladiti u vodi :).
Prvi dan smo proveli lezerno, kupajuci se, ljuljajuci se u onim visecim lezaljkama, pravi odmor od bangkoske buke i guzve u saobracaju, dok smo za drugi dan odlucili da uzmemo turu obilaska ostrva brodom, koji je ukljucivao je i ronjenje na nekoliko mjesta na kojima je brodic pravio pauze. Naravno to nije bilo pravo dubinsko ronjenje sa bocama kiseonika, vec ono povrskinsko sa maskom, ”snorkling”, sto bi se reklo na engleskom. Bez obzira, razgledanje korala i sarenih ribica bilo je jako zanimljivo, a naravno najzanimljiviji dio su bile ajkule! Oni sa slabim srcem, neka preskoce slijedeci pasus.
Ako ste ocekivali da cete me vidjeti bez ruke ili noge, zeznuli ste se :). Ajkule su bile svega jedan metar i bile su ajkule vegeterijanke, tako da nije bilo opasnosti od ajkula, ali ipak su bile ajkule :). Posto Niall i Christian nisu uspjeli vidjeti ajkule, zezali smo ih citav dan (tipa: “A vi niste vidjeli ajkule? :) i nastojali da sto vise pricamo o njima. Ajkule, ajkule, ajkule :)
No, sve bi bilo fino i krasno da sam ja razmisljao o suncu, koje je przilo iza oblaka po mojim ledjima, dok sam ja gledao ribice, a posto nisam, dan se zavrsio sa bolovima i crvenilom na licu, ramenima i ledjima. Evo tek danas me polako prolazi, a vec sam se i poceo guliti, tako da sam sad saren :).
Posljednja stanica na obilasku, bilo je jedno malo ostrvo, tacnije dva mala ostrva povezana plazom, koje je privatno vlasnistvo i naplacuje se ulaz. To mjesto je definitivno najljepse mjesto koje sam do sada vidio u Tajlandu i bukvalno je raj na zemlji. Ali da ne gnjavim vise, slike ispod govore sve.
posted by Bojan at 9:34 am
<< Home