Ratchaburi

Protekli vikend protekao je u znaku Ratchaburi pokrajine, zapadno od Bangkoka. Tacnije samo nedjelja, jer sam subotu proveo u Bangkoku, obilazeci Chatuchak buvljak na kojem bukvalno mozete naci sve i svasta, ukljucujuci i zivotinje, od slonova (koji se prodaju ilegalno) do crva na kilogram. Subota vece je naravno bilo rezervisano za izlazak, a ovaj put smo lutajuci ulicama upali u arapski i africki "kvart", 2-3 ulice pune restorana sa arapskom hranom, u koje zapravo ljudi idu zbog nargila, ne zbog hrane. Tako smo vece zavrsili u nekom africkom klubu (sto je ustvari bio stan na trecem spratu, pretvoren u klub) gdje smo Diana, Soni i ja bili jedini bjelci, i kad smo upali svi su nas gledali "gdje ste vi zalutali" pogledom, a ja sam zamisljao scene iz filmova o ulicama Bronxa. Nakon pola sata, afrikanci su se navikli na nase prisustvo i vise nismo bili glavne zvijezde, ali moram reci da je muzika bila odlicna, a mi smo plesajuci uz njih, pokusavali da pohvatamo neke pokrete africkog plesa.
Nakon 3 sata spavanja te noci, sto je ustvari trebalo biti 4, ali me je Nio ujutro nazvao i rekao da trebamo da krenemo sat ranije nego sto smo planirali da ne zakasnimo na "floating market" (plutajuca pijaca prim.aut.). Tako smo se oko 8 ujutro uputili ka Ratchaburi pokrajini, Nio, Boai (Niov prijatelj) i ja. Dobra stvar je da smo isli Boaiovim pick-up-om sto nam je omogucilo da sami izorganizujemo dan i mjesta koja cemo obici u pokrajini.

Prva destinacija bila je "plutajuca pijaca", poznata turisticka atrakcija u Tajlandu, koja je smjestena na sistemu kanala (ne znam da li su vjestackog ili prirodnog porijekla), gdje su standovi ustvari camci, u kojima uglavnom prodaju hranu i suvenire. Nakon sat vremena voznje kroz pijacu, krenuli smo ka nasoj drugoj destinaciji, muzeju vostanih figura, koji je neka kombinacija parka i muzeja. Ja naravno nisam imao blage veze koga predstavljaju one lutke od voska, jer su to uglavnom bile poznate licnosti iz tajlandske istorije, a jedina licnost meni poznata, bila je majka Tereza. Sve u svemu, bilo je zanimljivo posjetiti ovaj muzej.
Nakon muzeja krenuli smo da obidjemo jednu od mnogih pecina koje se nalaze u ovoj pokrajini, koja je bila mnogo veca nego sto sam ocekivao, a na kraju pecine smjestena je velika statua Bude u lezecem polozaju i svetiliste za budiste. Meni su naravno veca atrakcija bili majmuni ispred pecine, koji bas i nisu bili gostoljubivi, pa morate biti pazljivi sa pokretima, da ih ne navedete na pomisao da su u ugrozenom polozaju, jer u tom slucaju krenuce da vas napadnu, sto nimalo ne izgleda bezopasno.
Posljednje odrediste "putovanja" (po meni i najzanimljivije) bilo je mjesto, za koje su mi Nio i Boai rekli da idemo da vidimo sismise. "OK, idemo da vidimo sismise" pomislio sam, ali u tom trenutku nisam mogao ni da zamislim o kakvom se prirodnom fenomenu radi. Mjesto je inace poznato po ogromnom broju slijepih miseva koji u sumrak izlaze iz pecine, a kad kazem ogroman broj, mislim na hiljade miliona, bukvalno. Veliki broj ljudi okuplja se tu svaki dan da vide ovaj (ne)svakidasnji prizor, koji je takodje propracen spikerom koji najavljuje tacno vrijeme kada ce sismisi "krenuti na veceru", samo mi nije jasno kako mogu predvidjeti tako nesto. Sismisi su krenuli da izlaze u 17:20 i kretali su se duz jedne linije, prateci vjetar. Od trenutka kada su poceli da izlaze, izlazili su konstantno u velikom broju, a mi smo ih posmatrali 40 minuta, jer sam ja htio da vidim tog zadnjeg jadnika koji ce vjerovatno ostati gladan te noci, ali mi rekose da njihov izlazak traje oko 3 sata!, tako da smo morali da krenemo nazad za Bangkok.
I to nije sve. Za nedjelju vece bila je planirana oprostajna zurka za Dianu (Kolumbija) i Pascala (Svajcarska) u nasem domu, koja je bila slag na kraju dana uz "drinking games" sa Ribnickom rakijom :)
Evo i nekoliko slika iz Ratchaburi pokrajine:

floating market / floating market / park-muzej vostanih figura

majmuni ispred pecine / pecina / sismisi