Ako postoji raj na zemlji...

... onda je to definitivno Koh Phi Phi, ostrvo na jugu Tajlanda, udaljeno od Bangkoka 12 sati voznje autobusom punim komaraca + 2 sata brodicem.

Koh Phi Phi grupu ostrva cine dva "veca" ostrva, Phi Phi Don i Phi Phi Leh i nekoliko manjih ostrva od kojih je jedino Phi Phi Don naseljen, gdje smo se i mi smjestili. Koh Phi Phi je jedno od ostrva koje je stradalo u tsunamiju 2004. godine. Vise od 1000 ljudi se jos uvijek vode kao nestali na ovom ostrvu, a Tajlandjani vjeruju da se na ovom ostrvu mogu vidjeti duhovi ljudi koji su nastradali u tsunamiju.
Po preporuci par studenata koji su na Koh Phi Phi isli prethodni vikend, odsjeli smo u bungalovu na tzv. "dugackoj plazi". Ispostavilo se da je izbor bio savrsen, jer mjesto nije bilo pretrpano turistima, more je bilo cisto i modro, a direktno ispred nas pruzao se pogled na Phi Phi Leh (jedan od razloga za ovo putovanje) poznat po Maya plazi, iliti "Plazi" na kojoj je snimljen istoimeni film. Buduci da u ovom regionu jos uvijek traje kisna sezona, vrijeme nas je dobro posluzilo, jer se kisa nije dugo zadrzavala i uglavnom nas je posjecivala u vecernjim satima.

Nakon par sati kupanja prvog dana, odlucili smo se da se oprobamo u upravljanju kajakom. S obzirom da smo bili trojica, iznajmili smo dva kajaka u formaciji 2+1 i krenuli prema plazi na suprotnoj strani zaliva. Par minuta prije polaska, pocela je da pada jaka kisa, sto je ustvari kajakanje ucinilo jos zanimljivijim i definitivno laksim jer smo bili sigurni da nas sunce nece sprziti na otvorenom moru, iako drugog dana nismo imali tu "srecu".

Nakon probne voznje kajakom, koja nam se izuzetno svidjela, jer smo imali priliku da pridjemo svim skrivenim mjestima koja ne mozete obici camcem, odlucili smo se da sutradan zagrizemo veci zalogaj i kajakom odemo na Phi Phi Leh.

Plan je bio da krenemo oko 7-8 ujutro, dok je sunce jos slabo, provedemo citav dan na Phi Phi Leh-u i vratimo se u sumrak. Do Phi Phi Leh-a trebalo nam je sat vremena veslanja, uz kratke pauze otprilike svakih 5 minuta, jer je sunce vec u ranim jutarnjim casovima przilo kao u podne. Ostrvo je ustvari grupa visokih stijena, koje su nam odlicno posluzile da se sakrijemo od sunca, izmedju kojih se nalaze skriveni zalivi sa bijelim pijeskom, modro-plavim morem i raznovrsnom morskom florom i faunom. Unutar stijena se nalazi i nekoliko pecina, na cijim zidovima se nalaze crtezi gusara, stari nekoliko stotina godina. Pecine nazalost nismo mogli da obidjemo jer su zasticene i nisu dostupne turistima.

Glavna atrakcija na ostrvu je svakako "Plaza", smjestena u zalivu i skrivena izmedju visokih stijena. Trenutak dolaska na "Plazu", koji sam toliko dugo cekao, bio je trenutak mog velikog razocarenja. Plaza je bila prepuna turista, a zaliv pretvoren u luku. Bas kao sto film kaze: "Paradise found, inoccence lost". Parkirali smo nase kajake i sakrili se u hlad da se odmorimo i pojedemo ono sto nam je ostalo od hrane. Da, zaboravio sam da spomenem da nam se jedan kajak usput prevrnuo prilikom pokusaja da se slepamo uz camac, pa smo tako izgubili pola zaliha hrane i 2 maske za ronjenje koje smo iznajmili. Nakon sat-dva vremena izlezavanja, desilo se "cudo". Turisti su poceli da se pakuju i odlaze u svojim iznajmljenim camcima i gliserima, jer je nivo vode poceo da opada i zaliv vise nije bio dovoljno dubok da bi se pristupilo camcem. Tek tada je "Plaza" dosla do punog izrazaja, a mi smo skakali od srece sto smo napokon sami i sto je nestao onaj osjecaj razocarenja, jer se luka puna turista pretvorila u raj. Za one koji su gledali film, plaza u filmu je malo doradjena, dodato je vise palmi i izgleda malo veca nego uzivo, a sve ono u filmu sto se nalazi u iza plaze, ukljucujuci naselje, vodopad, polje marihuane ne nalazi se na ovom ostrvu vec je snimamo na nekim drugim mjestima.

Nakon par sati provedenih u raju, morali smo da se spustimo na zemlju i krenemo veslati dalje, kako bi stigli nazad prije mraka. Ono sta nismo planirali u povratku, bila je oluja koja nas je uhvatila na pola puta. Srecom, valovi nisu bili toliko veliki da bi nas prevrnuli, ali nam definitivno nije bilo svejedno i jedva smo cekali da se docepamo tla.

Dan se zavrsio u bolovima, kako onim od veslanja, tako i onim od opeklina, ali je definitivno vrijedilo. Posto sutradan nismo bili u stanju da se izlazemo suncu, odlucili smo da se u Bangkok vratimo dan ranije nego sto je planirano. Celo mi se vec ogulilo po drugi put u roku od mjesec dana i ostao mi je jos samo jedan posljednji tanak sloj koze :) Izgleda da mi je sudjeno da ostanem bijel :)

pristaniste / pogled sa Phi Phi Leh / jedna od skrivenih plaza

"plaza"