Ako postoji raj na zemlji...

... onda je to definitivno Koh Phi Phi, ostrvo na jugu Tajlanda, udaljeno od Bangkoka 12 sati voznje autobusom punim komaraca + 2 sata brodicem.

Koh Phi Phi grupu ostrva cine dva "veca" ostrva, Phi Phi Don i Phi Phi Leh i nekoliko manjih ostrva od kojih je jedino Phi Phi Don naseljen, gdje smo se i mi smjestili. Koh Phi Phi je jedno od ostrva koje je stradalo u tsunamiju 2004. godine. Vise od 1000 ljudi se jos uvijek vode kao nestali na ovom ostrvu, a Tajlandjani vjeruju da se na ovom ostrvu mogu vidjeti duhovi ljudi koji su nastradali u tsunamiju.
Po preporuci par studenata koji su na Koh Phi Phi isli prethodni vikend, odsjeli smo u bungalovu na tzv. "dugackoj plazi". Ispostavilo se da je izbor bio savrsen, jer mjesto nije bilo pretrpano turistima, more je bilo cisto i modro, a direktno ispred nas pruzao se pogled na Phi Phi Leh (jedan od razloga za ovo putovanje) poznat po Maya plazi, iliti "Plazi" na kojoj je snimljen istoimeni film. Buduci da u ovom regionu jos uvijek traje kisna sezona, vrijeme nas je dobro posluzilo, jer se kisa nije dugo zadrzavala i uglavnom nas je posjecivala u vecernjim satima.

Nakon par sati kupanja prvog dana, odlucili smo se da se oprobamo u upravljanju kajakom. S obzirom da smo bili trojica, iznajmili smo dva kajaka u formaciji 2+1 i krenuli prema plazi na suprotnoj strani zaliva. Par minuta prije polaska, pocela je da pada jaka kisa, sto je ustvari kajakanje ucinilo jos zanimljivijim i definitivno laksim jer smo bili sigurni da nas sunce nece sprziti na otvorenom moru, iako drugog dana nismo imali tu "srecu".

Nakon probne voznje kajakom, koja nam se izuzetno svidjela, jer smo imali priliku da pridjemo svim skrivenim mjestima koja ne mozete obici camcem, odlucili smo se da sutradan zagrizemo veci zalogaj i kajakom odemo na Phi Phi Leh.

Plan je bio da krenemo oko 7-8 ujutro, dok je sunce jos slabo, provedemo citav dan na Phi Phi Leh-u i vratimo se u sumrak. Do Phi Phi Leh-a trebalo nam je sat vremena veslanja, uz kratke pauze otprilike svakih 5 minuta, jer je sunce vec u ranim jutarnjim casovima przilo kao u podne. Ostrvo je ustvari grupa visokih stijena, koje su nam odlicno posluzile da se sakrijemo od sunca, izmedju kojih se nalaze skriveni zalivi sa bijelim pijeskom, modro-plavim morem i raznovrsnom morskom florom i faunom. Unutar stijena se nalazi i nekoliko pecina, na cijim zidovima se nalaze crtezi gusara, stari nekoliko stotina godina. Pecine nazalost nismo mogli da obidjemo jer su zasticene i nisu dostupne turistima.

Glavna atrakcija na ostrvu je svakako "Plaza", smjestena u zalivu i skrivena izmedju visokih stijena. Trenutak dolaska na "Plazu", koji sam toliko dugo cekao, bio je trenutak mog velikog razocarenja. Plaza je bila prepuna turista, a zaliv pretvoren u luku. Bas kao sto film kaze: "Paradise found, inoccence lost". Parkirali smo nase kajake i sakrili se u hlad da se odmorimo i pojedemo ono sto nam je ostalo od hrane. Da, zaboravio sam da spomenem da nam se jedan kajak usput prevrnuo prilikom pokusaja da se slepamo uz camac, pa smo tako izgubili pola zaliha hrane i 2 maske za ronjenje koje smo iznajmili. Nakon sat-dva vremena izlezavanja, desilo se "cudo". Turisti su poceli da se pakuju i odlaze u svojim iznajmljenim camcima i gliserima, jer je nivo vode poceo da opada i zaliv vise nije bio dovoljno dubok da bi se pristupilo camcem. Tek tada je "Plaza" dosla do punog izrazaja, a mi smo skakali od srece sto smo napokon sami i sto je nestao onaj osjecaj razocarenja, jer se luka puna turista pretvorila u raj. Za one koji su gledali film, plaza u filmu je malo doradjena, dodato je vise palmi i izgleda malo veca nego uzivo, a sve ono u filmu sto se nalazi u iza plaze, ukljucujuci naselje, vodopad, polje marihuane ne nalazi se na ovom ostrvu vec je snimamo na nekim drugim mjestima.

Nakon par sati provedenih u raju, morali smo da se spustimo na zemlju i krenemo veslati dalje, kako bi stigli nazad prije mraka. Ono sta nismo planirali u povratku, bila je oluja koja nas je uhvatila na pola puta. Srecom, valovi nisu bili toliko veliki da bi nas prevrnuli, ali nam definitivno nije bilo svejedno i jedva smo cekali da se docepamo tla.

Dan se zavrsio u bolovima, kako onim od veslanja, tako i onim od opeklina, ali je definitivno vrijedilo. Posto sutradan nismo bili u stanju da se izlazemo suncu, odlucili smo da se u Bangkok vratimo dan ranije nego sto je planirano. Celo mi se vec ogulilo po drugi put u roku od mjesec dana i ostao mi je jos samo jedan posljednji tanak sloj koze :) Izgleda da mi je sudjeno da ostanem bijel :)

pristaniste / pogled sa Phi Phi Leh / jedna od skrivenih plaza

"plaza"

"The beach" ... eto me, dolazim!

Petak.
Juhuuuu, dolazi vikend, a u ponedjeljak je drzavni praznik, sto znaci tri neradna dana :)
U zurbi sam jer moram da se osisam, spakujem stvari i pomolim se da me guzva u saobracaju nece sprijeciti da na vrijeme stignem na autobusku stanicu. Daniel, Soni i ja putujemo na Koh Phi Phi, a sta je to, saznacete kad se vratim :)

Ratchaburi

Protekli vikend protekao je u znaku Ratchaburi pokrajine, zapadno od Bangkoka. Tacnije samo nedjelja, jer sam subotu proveo u Bangkoku, obilazeci Chatuchak buvljak na kojem bukvalno mozete naci sve i svasta, ukljucujuci i zivotinje, od slonova (koji se prodaju ilegalno) do crva na kilogram. Subota vece je naravno bilo rezervisano za izlazak, a ovaj put smo lutajuci ulicama upali u arapski i africki "kvart", 2-3 ulice pune restorana sa arapskom hranom, u koje zapravo ljudi idu zbog nargila, ne zbog hrane. Tako smo vece zavrsili u nekom africkom klubu (sto je ustvari bio stan na trecem spratu, pretvoren u klub) gdje smo Diana, Soni i ja bili jedini bjelci, i kad smo upali svi su nas gledali "gdje ste vi zalutali" pogledom, a ja sam zamisljao scene iz filmova o ulicama Bronxa. Nakon pola sata, afrikanci su se navikli na nase prisustvo i vise nismo bili glavne zvijezde, ali moram reci da je muzika bila odlicna, a mi smo plesajuci uz njih, pokusavali da pohvatamo neke pokrete africkog plesa.
Nakon 3 sata spavanja te noci, sto je ustvari trebalo biti 4, ali me je Nio ujutro nazvao i rekao da trebamo da krenemo sat ranije nego sto smo planirali da ne zakasnimo na "floating market" (plutajuca pijaca prim.aut.). Tako smo se oko 8 ujutro uputili ka Ratchaburi pokrajini, Nio, Boai (Niov prijatelj) i ja. Dobra stvar je da smo isli Boaiovim pick-up-om sto nam je omogucilo da sami izorganizujemo dan i mjesta koja cemo obici u pokrajini.

Prva destinacija bila je "plutajuca pijaca", poznata turisticka atrakcija u Tajlandu, koja je smjestena na sistemu kanala (ne znam da li su vjestackog ili prirodnog porijekla), gdje su standovi ustvari camci, u kojima uglavnom prodaju hranu i suvenire. Nakon sat vremena voznje kroz pijacu, krenuli smo ka nasoj drugoj destinaciji, muzeju vostanih figura, koji je neka kombinacija parka i muzeja. Ja naravno nisam imao blage veze koga predstavljaju one lutke od voska, jer su to uglavnom bile poznate licnosti iz tajlandske istorije, a jedina licnost meni poznata, bila je majka Tereza. Sve u svemu, bilo je zanimljivo posjetiti ovaj muzej.
Nakon muzeja krenuli smo da obidjemo jednu od mnogih pecina koje se nalaze u ovoj pokrajini, koja je bila mnogo veca nego sto sam ocekivao, a na kraju pecine smjestena je velika statua Bude u lezecem polozaju i svetiliste za budiste. Meni su naravno veca atrakcija bili majmuni ispred pecine, koji bas i nisu bili gostoljubivi, pa morate biti pazljivi sa pokretima, da ih ne navedete na pomisao da su u ugrozenom polozaju, jer u tom slucaju krenuce da vas napadnu, sto nimalo ne izgleda bezopasno.
Posljednje odrediste "putovanja" (po meni i najzanimljivije) bilo je mjesto, za koje su mi Nio i Boai rekli da idemo da vidimo sismise. "OK, idemo da vidimo sismise" pomislio sam, ali u tom trenutku nisam mogao ni da zamislim o kakvom se prirodnom fenomenu radi. Mjesto je inace poznato po ogromnom broju slijepih miseva koji u sumrak izlaze iz pecine, a kad kazem ogroman broj, mislim na hiljade miliona, bukvalno. Veliki broj ljudi okuplja se tu svaki dan da vide ovaj (ne)svakidasnji prizor, koji je takodje propracen spikerom koji najavljuje tacno vrijeme kada ce sismisi "krenuti na veceru", samo mi nije jasno kako mogu predvidjeti tako nesto. Sismisi su krenuli da izlaze u 17:20 i kretali su se duz jedne linije, prateci vjetar. Od trenutka kada su poceli da izlaze, izlazili su konstantno u velikom broju, a mi smo ih posmatrali 40 minuta, jer sam ja htio da vidim tog zadnjeg jadnika koji ce vjerovatno ostati gladan te noci, ali mi rekose da njihov izlazak traje oko 3 sata!, tako da smo morali da krenemo nazad za Bangkok.
I to nije sve. Za nedjelju vece bila je planirana oprostajna zurka za Dianu (Kolumbija) i Pascala (Svajcarska) u nasem domu, koja je bila slag na kraju dana uz "drinking games" sa Ribnickom rakijom :)
Evo i nekoliko slika iz Ratchaburi pokrajine:

floating market / floating market / park-muzej vostanih figura

majmuni ispred pecine / pecina / sismisi

Long live the king

Tajland je kraljevina i Tajlandjani obozavaju svog kralja. Njegove slike mozete vidjeti u svakom poslovnom prostoru, na soliterima, plakatima, bilboardima, a ova godina je posebna, jer Tajlandjani slave 60 godina vladavine kralja. Zastitna boja kralja je zuta, tako su po citavom gradu postavljene zute zastave, a mozete vidjeti i plave (u nesto manjem broju), a plava je zastitna boja kraljice. Posto je kralj rodjen u ponedeljak, Tajlandjani posebno obiljezavaju taj dan, noseci zute majice sa kraljevim grbom, tako sam i ja juce ponosno nosio svoju prvu zutu majicu sa kraljevim grbom :) i bas mi se svidjela jer sam se osjecao kao dio ove zemlje, a ne kao stranac.

Danas sam poceo uciti pisati tajlandska slova. Jako je komplikovano ali istovremeno i zanimljivo i potpuno je drugacije od "evropskih" jezika, pogotovo kombinovanje "slova" da bi dobili rijec, a da ne spominjem deset varijanti onog zvuka sto nije ni "a" ni "e" ni "o" ni "i" ni "u". Onaj zvuk kad trebate nesto reci, pa ispustate zvuk da popunite prazninu :)

Big brother

Grupa pijanih ljudi, predvodjeni Gabrijelom, probudili su me u 8 ujutro uz stihove "evo dusa, evo telo, evo sve crno na belo, ..." (Hvala vam, ovo vam nikad necu zaboraviti :). Nakon toga sam se prevrtao po krevetu, ustao da smanjim klimu jer mi je bilo hladno, onda sam se vratio u krevet, nastavio da spavam, probudio se ponovo oko 3. U medjuvremenu sam se okrenuo par puta dok sam spavao. Otisao sam u ispovjedaonicu, malo tracao druge stanare. Rekao sam kako me Tobias sve vise nervira, ne znam zasto, ali me strasno poceo nervirati njegov jaki njemacki akcenat, nacin na koji govori i mlati glavom kad negira nesto. Njega cu sigurno nominirati u petak. Ne znam koga jos da nominiram. Christiana necu sigurno, jer bih onda morao putovati sam na posao, ali nije samo zbog toga. Christian je cool lik i stalno je dobro raspolozen. Dvoumim se izmedju Pascala i Daniela. Vjerovatno cu nominirati Pascala, mada nemam nekog razloga, ali sta cu, nekog moram. Tjedni zadatak nismo prosli i zato nam je frizider upola prazniji. Svake sedmice nas je sve manje, nadam se da ce nam uskoro ubaciti par novih stanara. Cure su nam vec otisle, i pretpostavljam da misle da smo se urotili protiv njih da ih izbacimo, ali nismo. Potrefilo se, slucajno.
Ostalo je jos 55 dana.

Ladyboy

Hehe, moram vam ispricati iskustvo od prije neko vece. Odemo Diana, Pascal i ja u neki obliznji bar, tu blizu doma, malo na pice poslije vecere. Udjemo mi, doceka nas na ulazu djevojka, koja je tu kao menadzer, znate oni sto rasporedjuju goste kad dodju, valjda se to tako zove, ali je to mjesto jako malo, pa mi smijesno zvuci kad kazem menadzer :). Nadje ona nama jedan slobodan sto i tako mi sjeli, narucili pivo, naravno s ledom, (moram priznati da sam se navukao na pivo s ledom :) i poslije trece ture, eto ti "menadzera" za nas sto. Inace, ovdje je normalno da tajlandjani prilaze strancima i upoznaju se, ali naravno, zasto normalno kad moze nenormalno :). Nakon prvih rijeci upoznavanja sa "menadzerom" ispostavilo se da je djevojka ustvari musko, iliti ladyboy, kako se to ovdje kaze. Ova je do sada bila najbolje "prerusena", ustvari imala je potpuno zensko tijelo i lice i sve zenske atribute :) i ni najmanje nije licila na musko, ali eto, hvala Bogu, jos uvijek nemaju tehniku da promijene glas. Krenusmo tako mi u pricu, i malo po malo, poce se ona nabacivati meni i Pascalu, njega je pipkala po prsima a meni stipkala obraze, i cak sam dobio kompliment da imam "sexy eyes" :))). Naruci ona jos dvije ture, vjerovatno sa namjerom da nas napije i iskoristi, ali eto bar se morao zatvoriti nakon pete ture, tako da smo imali dobar izgovor da odemo kuci. Najzanimljivi detalj konverzacije je definitivno bio kada nas je pitala gdje smo smjesteni i mi kazemo da smo u domu, i da smo Pascal i ja zajedno u sobi, na sta je njena reakcija bila "Mmmmm", i kazem ja "Ima jos trojica sa nama", na sta je ona pocela pomamno da oblizuje prste, svoje naravno :). I eto na kraju odosmo, i nismo morali nista da platimo, jer se ispostavilo da je ona i vlasnica tog mjesta. Happy end.

Koh Tao - Ni k od kornjaca

Evo, konacno da napisem i nesto o proteklom vikendu. Kao sto sam vam vec ranije rekao, u cetvrtak uvece krenuli smo na kratko putovanje na jug. Posadi se u zadnjem trenutku pridruzio i Pascal, tako da nas je na kraju ukupno bilo 5.
Autobus kojim smo putovali je bio bas udoban i nije bilo guzve tako da je svako mogao zauzeti po dva mjesta i spavati cijelim putem, a uz to smo dobili i male, fine, karirane dekice, ali ne zato sto je uvece hladno, vec da se ne smrznemo zbog klime. Opet ista prica o autobusima.
Busom smo isli do grada Chumporn, do kojeg je potrebno oko 7 sati voznje, a onda smo presjeli na brodic koji je jos 2,5 sata vozio do ostrva Koh Tao, sto u prevodu znaci “ostrvo kornjaca”, jer je nekada ostrvo bilo puno kornjaca, a danas je od svih tih kornjaca ostalo samo ime. Dug put, ali isplatilo se.
S obzirom da nismo htjeli uzeti neki od ponudjenih paketa, koji ukljucuju i prevoz i smjestaj, odlucili smo se da smjestaj trazimo tamo, kad stignemo. To bar nije bio problem, jer su nas od trenutka odkako smo izasli iz brodica, ljudi zasuli ponudama sa svih strana. Stigla svjeza riba za njih.
Nakon par minuta konsultacija, odlucili smo da uzmemo taxi do jedne od plaza na jugu ostrva (ja sam vukao na jugozapadnu stranu zbog zalaska sunca :), i tamo na licu mjesta izaberemo smjestaj koji nam se najvise svidja. Taj odabir je trajao malo duze nego sto smo ocekivali, jer smo kuce birali po principu "ajde jos samo da vidimo slijedecu, mozda je bolja". I tako u nedogled. Najzad kad smo naisli na jednu koja nam se bas svidjela, (a svidjeti se znaci da je drvena, da ima dobro mjesto za kupanje, dobar pogled na more i da nije vise od 10 metara udaljena od plaze), ispostavilo se da je recepcija za tu kucu na pocetku rute koju smo presli :S. Naravno, nismo se vracali, vec smo nastavili dalje, probili se kroz dzunglu, popeli se na brdo, sisli sa brda i konacno se udomili na jednom mirnom mjestu, koje je bilo kao savrseno za odmor. By the way, Noi nam je preporucila Koh Tao zato sto je manje-vise mirno ostrvo, bez mnogo turista, jer smo mi to i trazili, a to smo na kraju i dobili.
Iznenadio sam se kako je more toplo. Znate onaj osjecaj kad udjete u vodu do koljena pa se onda tjerate da se pokvasite? E toga ovdje nema. Sto je najgore, kad je napolju vruce, ne mozete se rashladiti u vodi :).
Prvi dan smo proveli lezerno, kupajuci se, ljuljajuci se u onim visecim lezaljkama, pravi odmor od bangkoske buke i guzve u saobracaju, dok smo za drugi dan odlucili da uzmemo turu obilaska ostrva brodom, koji je ukljucivao je i ronjenje na nekoliko mjesta na kojima je brodic pravio pauze. Naravno to nije bilo pravo dubinsko ronjenje sa bocama kiseonika, vec ono povrskinsko sa maskom, ”snorkling”, sto bi se reklo na engleskom. Bez obzira, razgledanje korala i sarenih ribica bilo je jako zanimljivo, a naravno najzanimljiviji dio su bile ajkule! Oni sa slabim srcem, neka preskoce slijedeci pasus.
Ako ste ocekivali da cete me vidjeti bez ruke ili noge, zeznuli ste se :). Ajkule su bile svega jedan metar i bile su ajkule vegeterijanke, tako da nije bilo opasnosti od ajkula, ali ipak su bile ajkule :). Posto Niall i Christian nisu uspjeli vidjeti ajkule, zezali smo ih citav dan (tipa: “A vi niste vidjeli ajkule? :) i nastojali da sto vise pricamo o njima. Ajkule, ajkule, ajkule :)
No, sve bi bilo fino i krasno da sam ja razmisljao o suncu, koje je przilo iza oblaka po mojim ledjima, dok sam ja gledao ribice, a posto nisam, dan se zavrsio sa bolovima i crvenilom na licu, ramenima i ledjima. Evo tek danas me polako prolazi, a vec sam se i poceo guliti, tako da sam sad saren :).
Posljednja stanica na obilasku, bilo je jedno malo ostrvo, tacnije dva mala ostrva povezana plazom, koje je privatno vlasnistvo i naplacuje se ulaz. To mjesto je definitivno najljepse mjesto koje sam do sada vidio u Tajlandu i bukvalno je raj na zemlji. Ali da ne gnjavim vise, slike ispod govore sve.