Pripreme za vikend

Jutros sam isao u banku da pokupim svoju visa karticu, konacno, posto su me zvali juce da je gotovo. Pokupio karticu, otisao do bankomata (ovaj put drugog) I pogodite sta se desilo. Natrag veselje, sto bi rekla Branka :). Kartica je opet ostala u bankomatu I od sada vise ne vazi, posto nam je ciko iz banke rekao da ako je bankomat dvaput pojede, sistem je otkaze. Sad moram zvati svoju banku u BL, da ih obavijestim i da vidim kakva je dalja procedura za zamjenu kartice, posto sa ovom ocigledno nesto nije bilo u redu. Bas sam se isfurao.
Nego, da se prebacim na ljepsu stranu dana. Veceras, Christian, Niall, Noi i ja putujemo na jug. Idemo na neko ostrvo Koh Tao, koje nam je Noi preporucila. Upravo sam zavrsio sa pakovanjem i krecemo za pola sata, tako da me nece biti nekoliko dana na blogu, pa eto mozete i vi malo da odmorite :) Nadam se samo da ce vrijeme da nas posluzi, posto ovih dana vrijeme bas i ne izgleda obecavajuce.
Elem, danas sam ucio brojeve na tajlandskom i kako se narucuje hrana, pa sam poslije u menzi narucio svoje omiljeno jelo, rizu sa piletinom, na tajlandskom i teta je bila prijatno iznenadjena, tako da mi je dala besplatno supu, hehe :)

Google Earth

Evo vam i snimka sa Google Earth-a, oznacio sam studentski dom u kojem stanujem, ako se zagledate malo bolje, vidjecete mene kako masem sa prozora :).
Smjesteni smo na 11. spratu, koji je inace rezervisan za strane studente. Dom je super opremljen i ima 7 unutrasnjih igralista: 4 za badmington, 2 za kosarku i 1 za odbojku. Vjerovatno se pitate gdje sve to stane :)

Poplava

I taman kad pomislis da si dozivio sve sto se moglo dozivjeti u Bangkoku, padne takva kisa i nastane haos na ulicama. Pljusak je poceo otprilike pred kraj radnog vremena, uz prethodnu najavu crnih oblaka i jakog vjetra. Kisa je padala nekoliko sati, sto je poprilicno malo u poredjenju sa haosom koji je napravila. Prvo smo Christian i ja pokusali da uhvatimo taxi sa posla, da brze stignemo kuci po nevremenu, a i taxi nas moze dovesti direktno do ulaza u dom, da ne pokisnemo. Ono sto nismo znali ranije je da je u Bangkoku nemoguce naci slobodan taxi kad pada jaca kisa, tako da smo nakon 15 minuta cekanja uhvatili bus 543, koji inace vozi direktno od SPU (posao) do KMITNB (kuca). Da smo znali da ce voznja trajati 2 i po sata!, definitivno bi se odlucili da idemo pjeske, jer je tih 10km svakako moguce preci pjeske za manje od 2 sata. Jeste da bi nam noge bile mokre, jer je ulica bila potpuno potopljena, oko 40cm vode, i ljudi su hodali sa zavrnutim hlacama noseci obucu u ruci, ali se bar ne bi smrzli u busu. Toliko sam se iznervirao, stvarno mi nije jasno zasto, ali zasto toliko spustaju temperaturu u autobusima. Mozda hoce da pokazu svoje nove jakne, jer ih definitivno ne mogu nositi napolju. Mi smo jadnici pokisli i onda drhtali u zaledjenom autobusu, tako da ako se sutra probudim bez upale pluca, prezivjecu sve. Tako se moj plan da legnem u krevet u 6, pomjerio za jos 6 sati. Opet cu sutra zijevati citav dan.

By the way, danas sam imao prvi cas tajlandskog :). Jedna od profesorica sa fakulteta, koja inace predaje tajlandski pristala je da me poducava dok sam ovdje. Izgleda jako tesko, ali valjda cu uspjeti steci bar neku osnovu za ovo vrijeme. Konstrukcije recenica su im jako lake, nemaju nikakvih nastavaka niti deklinacija, ali su akcenti najtezi dio. Kad to savladam, onda sam na konju. Zanimljivo je da ne prave razmake izmedju rijeci, vec samo izmedju recenica, tako da ne koriste znakove interpunkcije.

Grad andjela

Trenutno sam jako umoran i jedva cekam da se docepam kreveta, sto znaci da prethodnih par dana definitivno nije proslo u odmaranju. Vikend sam proveo u Bangkoku, i u subotu sam prvi put zapravo osjetio da mi se svidja ovaj grad, u prevodu sa tajlandskog, "grad andjela".

Sa Niallom i Meave (djevojka iz Belfasta, koju je Niall upoznao u avionu), obisli smo neka od najpoznatijih mjesta u gradu, ukljucujuci trg Siam, Veliku palatu, Lumpini Park, Khao San ulicu. Velika palata, iliti Grand Palace kako je zovu, je najveca turisticka atrakcija u Bangkoku i to je prvobitno "utvrdjenje" koje je Rama I postavio u Bangkoku. U kompleksu palate nalazi se nekoliko hramova, muzeji, palata, i jos neke gradjevine koje nemam pojma sta su, ali uglavnom sve lice jedna na drugu.
Kompleks je poprilicno velik i potrebno je nekih 3 sata da se sve obidje, a kad upadnete unutra ne znate sta bi prvo vidjeli i uslikali jer je sarenilo na sve strane. Ja sam vec na pola puta spakovao fotoaparat jer nisam vise imao snage da slikam. A pritom je bilo uzasno vruce i sparno, tako da smo morali da napravimo pauzu i legnemo u hlad u jednom od paviljona, gdje sam ja cak uspio da zaspim 5-10 minuta. Meni licno je to bio najbolji moment u obilasku palate :)

Noci smo naravno iskoristili za lumpovanje, a sinoc smo Christian i ja odlucili da "nove kolace" odvedemo u Coliseum, sto je bio nas vec treci put tamo. Obozavam to mjesto :)
Stigao je i Spanac, Daniel, koji bas i nije neki tipican Spanac po mentalitetu, ali mozda se kasnije malo opusti.
Tamna strana vikenda: bankomat mi pojeo visa karticu.
U banci, ciji je automat, su mi obecali da cu dobiti karticu nazad do srijede. Nadam se da ce to biti ova srijeda.

Germanizacija!

Jos jedan Njemac u mojoj sobi. Aaaaaa, upomoc! U ponedjeljak stize Spanac, jedva cekam.
Danas se situacija vratila u normalu, sto se moglo vidjeti od ranog jutra, jer se jucerasnjih 10 minuta do posla, pretvorilo u sat i po! Jos smo potrefili neki taxi koji se nakon 2 kilometra pokvario. Imao je problem sa kvacilom i gasom, ne znam tacno, ne razumijem se puno, ali mu se auto gasio svaki put kad je morao da se zaustavi, znaci oko 20-tak puta, i pri tom je nonstop morao drzati jak gas, sto je proizvodilo poprilicno veliku buku i to je tako trajalo dok nije prokuvao na pola puta i onda smo stali, izasli i morali traziti drugi taxi. Kakav pocetak radnog dana.
Radni dan je protekao poprilicno dobro, jer je danas bio cetvrtak a cetvrtkom sam asistent na predmetu “interactive”. Za razliku od proslog puta, danas su studenti imali puno bolji kontakt sa mnom, i bilo mi je simpaticno kad su se poslije vjezbi svi okupili oko mene, da pricaju sa mnom, al’ jadni slabo znaju engleski, pa onako nabadaju rijeci, pa se patimo i ja i oni, al’ bilo je dobro. Inace, tajlandjani su jako stidljivi (mada mi izgleda da se totalno preobraze kad padne noc), pogotovo u kontaktu sa strancima, i rekli su mi da oni puno uce engleski ali nemaju praksu u konverzaciji, pa im je zato problem kad trebaju komunicirati na engleskom. By the way, od svih njih najbolje je govorila jedna studentica, koja je svojim glasom jasno davala do znanja da je musko, i bas mi je bilo cudno kako je ostali studenti gotive, uopste je ne gledaju drugacije, pa sam se eto i ja pretvarao da mi je to normalno. O Boze.
Nakon vjezbi sam im cak i zadao domacu zadacu :), da svi uzmu jednu istu webstranicu i urade redesign, samo graficki, jer je to bilo u skladu sa temom koju su danas obradjivali na vjezbama.
U povratku kuci uzeli smo bus, u kom smo se smrzavali sat vremena. Nisam mogao docekati kad cu izaci napolje da se malo ugrijem. To je jedna od stvari koje mi nikako nisu jasne kod tajlandjana. Izgleda kao da od silnih vrucina pate za hladnim vremenom i onda spustaju temperaturu gdje je god to moguce i koliko god moguce. Ne mogu da vjerujem da njima nije hladno u onom busu, a jos u oni navikli na topliju klimu!
Sutra mi dolazi Niall, i jedva cekam da ga ponovo sretnem. Jeeeee. Niall je inace iz Irske i bili smo zajedno na praksi u Brazilu. Ide u Australiju pa ce usput da ostane nekoliko dana na Tajlandu.
Veceras sam se malo igrao hakera, pa sam postavio prozor za ostavljanje poruka, tako da mozete ostavljati svoje komentare, pitanja, pozdrave tipa sretan odlazak u vosjku itd. Takodje sam postavio i sat koji pokazuje vrijeme u Bangkoku. Eto, bas sam bio dobar danas :)

Vanredno stanje

Desavanja u Tajlandu su danas udarna vijest u medijima sirom svijeta. Naime, sta se desilo. Vojska je izvrsila drzavni udar, preuzela vlast i "smjenila" premijera, koji trenutno boravi van Tajlanda. Inace, premijer nije bas popularan ovdje, jer je navodno namjestio prethodne izbore i vlast koristi za privatne interese, tako da ga vecina tajlandjana ne voli.
Zanimljivo je da su svi ostali culi za desavanja prije nas, jer mi nista od toga nismo vidjeli ni culi, dok nam drugi nisu rekli ili smo procitali na internetu. Zapravo, sinoc, dok se sve to desavalo, mi smo bili u gradu i proslavljali Sepidin rodjendan, u Coloseumu, mjestu koje sam spominjao ranije. Show je naravno bio spektakularan kao i prosli put.
Televizija je naravno iskoristila situaciju u Tajlandu i od muhe napravila slona. Zamislite da upalite CNN i voditelj cuti jer nema sta da kaze, jer se nista ne desava u svijetu. Naravno da bi propali.
Izmedju ostalog, vlada (ili vojska) je odlucila da je danas neradni dan, ali mi to naravno nismo znali, dok nismo dosli na posao, odakle smo se samo vratili istim taxijem, jer nije trebalo ni da izlazimo. Tako smo eto dzaba platili taxi, ali smo zato osjetili kako je to doci na posao za 10 minuta, jer nam inace pri normalnom saobracaju treba sat vremena.

Mmmm

Juce smo dobili novog studenta, Elenu iz Spanije. Sedmi clan nase male porodice iz KMIT (univerzitet u cijem domu smo smjesteni). Ako ste gledali seriju "Nestasne godine" (Heartbreak High), e pa osjecam se bas kao u toj seriji. Novi ljudi dolaze, stari odlaze, a ja treba da odglumim jednu sezonu, u trajanju od 3 mjeseca :). Najinteresantnija cinjenica u vezi sa Elenom je da joj je ovo peta IAESTE praksa! na cemu joj ja toliko zavidim. Prije Tajlanda, bila je na praksi u Njemackoj, Turskoj, Jordanu i Brazilu. Ako vas zanima koja joj je bila omiljena, ispitao sam. Jordan.

Veceras smo svi zajedno, tacnije nas 5, otisli na veceru, da oprobamo neki od obliznjih jeftinih tzv. restorana. Jeli smo hranu tipicnu za sjeveroistok Tajlanda. Riza sa sjeveroistoka je pomalo drugacija, od rize u ostalim dijelovima Tajlanda i zovu je ljepljiva riza. Zato sto je bukvalno ljepljiva i obicno je jedu rukama, tako da uzimaju pomalo i prave kuglice i onda je tako jedu. Zvuci smjesno zar ne. Kad sam se vec dohvatio hrane, evo reci cu nesto vise o tajlandskoj hrani i dosadasnjem iskustvu. Osnovni dio svakog obroka, bar skoro svakog, je riza. Uz rizu sluze razna jela, koja obicno izgledaju kao mjesavine svega i svacega i naizgled tesko mozete zakljuciti kakvog je ukusa, dok ne probate. Vecina jela su jako zacinjenja i ljuta. Sto bi se reklo "hot & spicy". Najjednostavniji opis tajlandske kuhinje. Iz pocetka mi je bilo tesko priviknuti se, sto zbog ljutine, sto zbog mijesanja puno raznih ukusa, ali s vremenom se naviknete, kao i na sve ostalo. A kada vam dosadi, spas pronadjete u supermarketu. Za sada mi je omiljeno jelo pohovana riza sa piletinom kao prilog (ne zvuci bas egzoticno :), ali se trudim da probam sto vise razlicitih jela. Tajlandjani vole da pohuju sve zivo, tako da na ulici mozete naci pohovano cvijece ili pohovane insekte. Cvijece sam probao, a insekte ako budem, to ce vjerovatno biti zadnjeg dana :).

Sto se tice pica, pivo im je dobro, ali nisam primjetio da imaju neko tradicionalno zestoko alkoholno pice. Sokovi su im uzasno slatki, otprilike duplo sladji nego kod nas, tako da uz sok obicno narucim i flasu vode, pa kad se sve zajedno smjesa onda se dobije normalan sok kakav mi obicno pijemo. Led im je neizostavan sastojak svakog pica. Stavljaju ga u svako moguce pice, od soka, caja, piva, pa i kafe. Cak su nam jednom servirali i rizu potopljenu u vodu sa puno leda. To je stavise bilo ukusno. Voce i povrce su prica za sebe. Tu oblast jos uvijek nisam dovoljno istrazio, ali sam probao par vrsta cudnovatih vocki, kao na primjer jednu (ne znam joj ime) koja ima ukus kao da ste htjeli da od krastavca napravite jabuku pa vam eksperiment nije uspio. Uglavnom se drzim starog dobrog ananasa koji je ovdje jako jeftin. Mmmmm.

Slike

Izlet u subotu

Konacno sam dobio i internet u domu. Nakon silnih komplikacija, podesavanja i instaliranja kojekakvih update-ova. Sreca pa Christian studira informatiku. Danas se osjecam pomalo umorno i najradije bih prelezao citav dan. Ne znam da li je to zbog 14 sati spavanja prosle noci ili zbog 9 uzastopnih izlazaka svake noci otkako sam dosao ovdje. Ili jednostavno zato sto je nedjelja jer se nedjeljom obicno tako osjecam.

Juce smo isli u obilazak nekog ostrva, tacnije ade, koja se nalazi nedaleko od Bangkoka. Vodile su nas Rut i njena drugarica (koja ustvari vise lici na druga). Iznajmili smo camac, sa kojim smo obisli adu, a na par mjesta smo stali da probamo neke od tajlandskih specijaliteta i posjetimo mjesta na kojima lokalni stanovnici izradjuju grncariju. Tokom voznje camcem, stali smo na jednom mjestu da nahranimo ribe u rijeci. Rut je otisla da kupi po jedan hljeb za svakog od nas, da nahranimo ribe, a hljeb je izgledao tako ukusno, da sam pozelio da nahranim sebe umjesto riba, ali me je bilo sramota. A i ko zna od cega ga prave, kad ga bacaju ribama. Kad sad malo bolje razmislim, oni uopste ne jedu hljeb jer jedu rizu umjesto hljeba. Nije valjda da ga proizvode da bi ga bacali ribama?!

Rijeka izgleda tako prljavo i boje je blata. Moram pitati nekog kakvo znacenje ima ime rijeke, posto sva imena u Tajlandu imaju neko znacenje. Kladim se da je nesto tipa, "tecno blato". By the way, rijec Tajland znaci "zemlja slobode". Izgleda da ljudi to ovdje bukvalno shvataju, narocito kad je u pitanju seksualno opredjeljenje. Na svakom koraku mozete vidjeti homoseksualce i tranvestite, na ulici, u baru, u restoranu, pa cak i na fakultetu. Nekima prikrivanje pola ide bolje, nekima losije, ali je svima losa tacka glas, tako da cete ih po tome uvijek prepoznati.

That's the way of thai

Evo me, ziv sam, javljam se nakon male pauze. Naime, internet mi bas i nije bio dostupan ovih dana, bar ne na duze vrijeme da bih mogao nesto da napisem. Proslo je nekoliko dana od mog posljednjeg posta i bilo je puno iskustava tako da ce ovaj post vjerovatno biti podugacak. Ali, krenimo redom, iz pocetka ...
Let do Bangkoka je prosao dobro, ne racunajuci par jacih turbulencija. Uvijek vise volim letove po danu, nego po noci, ne znam zasto ali cine mi se sigurnijim. Na aerodromu sam vec imao dogovoren docek od strane IAESTEa Tajland, a Neo je takodje izrazio zelju da me doceka. Neo (Nio) je bio na praksi u Banjaluci prije dvije godine, otuda se znamo. Nakon malih nesporazuma i trazenja po aerodromu, nasli smo se sa Rut (Rat) koja je dosla ispred IAESTEa da me odveze do smjestaja. Rut je takodje bila na praksi u Banjaluci, i to ove godine.
Prvi izlazak na otvoreno mi je oduzeo dah! Sta sam vidio? Veliku vlaznost vazduha. Iako sam znao da je klima takva, i prethodno se pripremio na to, u tom momentu sam se osjecao kao riba kad je izvadite iz vode.
Strpao sam stvari u auto i krenuli smo ka IAESTE kancelariji. Kancelarija IAESTE Tajlanda smjestena je unutar kampusa univerziteta KMITNB (King Mongkut's Institute of Technology of North Bangkok). Kampus je dosta velik i jako je dobro opremljen, sastoji se od preko 15 zgrada, od kojih nekoliko ima preko 10 spratova.
Mene su smjestili u studentski dom unutar kampusa, u sobu gdje obicno borave IAESTE studenti na praksi. Soba, u kojoj sam ja, je osmokrevetna i trenutno u njoj (osim mene) borave jos tri studenta: Christian i Tobias iz Njemacke i Pascal iz Svajcarske. Smjestaj je sasvim dobar i klimatizovan, a u Tajlandu je sve klimatizovano, tako da svakog dana prolazite kroz nagle promjene temperature dok ulazite i izlazite, od cega su mi rekli da cu se razboljeti prvu sedmicu. Jos uvijek nisam, a nadam se da i necu ako nisam do sada. U drugoj sobi, koja je namjenjena za djevojke 'stanuju' Sepideh iz Irana i Diana iz Kolumbije, koja ustvari zivi u Njemackoj. By the way, vise od pola IAESTE studenata su iz Njemacke ili nekog drugog njemackog govornog podrucja. Christian i Sepideh rade zajedno sa mnom, tj. na istom univerzitetu, ali razlicitim fakultetima, zbog cega mi je izuzetno drago jer su mi njih dvoje najbolji od svih studenata koje sam upoznao do sada. Praksu obavljamo na Sripatum univerzitetu koji je od KMITa udaljen oko sat vremena voznje autobusom. To je u najgorem slucaju kada je guzva u saobracaju. Obicno voznja traje krace, ali s obzirom da nas je troje i da cemo zajedno putovati na posao i sa posla, mislim da nece biti naporno. Kad nam dosadi uzecemo taxi i podijeliti troskove, a taxi je ovdje jaaako jeftin i ima ih na svakom koraku. Bukvalno ne morate cekati ili zvati taxi. Cim izadjete na ulicu, naidje jedan koji je prazan. Posebno su mi zanimljivi taxi motori, koji voze kao ludi i provlace se izmedju vozila, tako da samo gledate kad ce vam se koljeno zabiti u neki retrovizor.
Prvih nekoliko dana, prije nego sto sam poceo da radim Neo mi je pokazivao grad, i vodio me da probam tajlandsku hranu (za koju cu da izdvojim jedan zaseban post) i sve ostalo sto bi meni moglo biti zanimljivo. Izdvojicu par stvari, od kojih mi je najupecatljiviji bio izlazak u subotu. Izasli smo Neo, Christian, Sepideh i ja. Sepideh se nije osjecala bas najbolje, jer je imala temperaturu, tako da se vratila kuci prije nego sto smo stigli na odrediste, tako da smo ostali samo nas trojica. Neo nas je odveo u klub zvani Coloseum. Mjesto izgleda jako neobicno, neka kombinacija restorana, puba i koncertne dvorane, i to sve na nekoliko nivoa. Na bini se odrzavao show pjevaca amatera, koji su pjevali aktuelne tajlandske hitove (koji vam brzo ulaze u glavu), a ljudi su okolo pili pivo i posmatrali show. Sve je izgledalo normalno, dok se na bini nije pojavila pjevacica koja je u pola pjesme rekla ''a da vidimo sada kako to zvuci sa mojim muskim glasom'' i krenula da pjeva muskim glasom, tj. svojim pravim glasom, jer se ispostavilo da je ''pjevacica'' ustvari musko. Od tog trenutka je krenulo ludilo. Na binu su izasla jos dva tranvestita i poceli su se zajebavati na svoj racun, i onda su jos zajebavali par ljudi iz publike, s tim da im je humor bio toliko perverzan da smo se Christian i ja nakon svake izvale gledali iskolacenih ociju i odvaljenih donjih vilica, i nismo mogli da vjerujemo sta ljudi govore i rade na sceni. (Oni su, naravno, pricali na tajlandskom, ali nam je Neo prevodio na engleski.) Znaci, zatvorite oci i probudite svoje najperverznije fantazije koje ste godinama skrivali u sebi, e, ovo je jos daleko ispred. Vrhunac te noci je bio toalet u Coloseumu. Christian je prvi iskusio iskustvo u toaletu i vratio se meni, valjajuci se od smjeha, kaze: ''idi vidi sta te ceka u Wcu :)''. Usao sam u WC i sve je bilo normalno, kontam mozda ga nisam dobro razumio. Krenem da operem ruke, nakon obavljene nuzde, kad odjednom skocise na mene trojica tajlandjana i krenuse da me masiraju sa svih strana. Malo je falilo da krenem vikati Silovanjeee!!! Poslije mi obrisase ruke nekim peskircicem, a Christian kaze da su za njim i vodu pustili :). Taj izlazak je bio nezaboravan i odlucili smo da tu dovedemo Sepideh za njen rodjendan 19.09., ali joj nista necemo reci gdje je vodimo.
Inace, tajlandjani vole da slave rodjendane u klubovima, tako da svako vece u svakom klubu u ponoc DJ pusta pjesmu ''happy birtday to you'' i pocinju da izlaze torte sa svih strana. Ono sto mi se ne svidja kod tajlandskih klubova/diskoteka, je da nemaju plesnog podijuma, vec su stolovi rasporedjeni po citavom prostoru, i onda svako plese za svojim stolom. Bas bezveze.
U subotu smo imali organizovan izlet od strane Sirpatum univerziteta, na koji je pored nas troje islo i nekoliko ljudi sa univerziteta, a ostali su bili turisti sa strane. Vodili su nas u obilazak starog grada Ayuttaya (valjda se tako pise), i to je bio glavni grad Tajlanda, prije nego sto je to postao Bangkok. Ustvari, to danas i ne izgleda kao grad, vec kao rusevine. Ako ste gledali film Mortal Kombat, to je to mjesto. U tom gradu se nalazi i najveca statua bude u Tajlandu, visine oko 16m. U nastavku smo obisli jos nekoliko hramova u okolini, a hramovi su jako bogato ukraseni i nalaze se na svakom koraku, otprilike kao benzinske pumpe na dionici Banja Luka-Gradiska. Zanimljivo je da muskarci, bilo koje religije, imaju pravo da besplatno prenoce u bilo kojem hramu.
U ponedjeljak mi je bio prvi radni dan. Michael iz kancelarije za medjunarodne odnose, koja je posrednik u saradnji sa IAESTEom, me je odveo do dekana arhitektonskog fakulteta, gdje sam malo popricao sa dekanom, nakon cega me upoznao sa ostalim osobljem i mjestom gdje cu da radim. Fakultet izgleda jako dobro i tehnicki je dobro opremljen. Ha, sada razmisljam da li da obrisem prethodnu recenicu, s obzirom da ja jos uvijek nemam svoj racunar, ali obecali su da ce da mi nabave za par dana. Do tada koristim laptop kojeg mi je Neo posudio, jer njemu ne treba. Arhitektonski fakultet im je podijeljen na tri smjera: arhitektura, enterijeri i digital arts, sto bi se moglo prevesti kao kompjuterska grafika ili tako nesto, koji je podijeljen na dva podsmjera: interactive i animation.
Mene u principu zanimaju sva tri smjera, tako da cu pokusati da ucestvujem u svakom od njih. Jos uvijek ne znam sta cu konkretno da radim, ali se ovih dana i ne trudim da trazim dodatni posao, s obzirom da jos uvijek radim na projektima od kuce.
A da, zaboravio sam da objasnim naslov posta. Kad smo isli na taj izlet u subotu, vodic je par puta, objasnjavajuci obicaje tajlandjana, rekao ''that's the way of thai'', sto je nama zvucalo poprilicno smijesno, tako da smo to usvojili kao fazon za sve cudno na sta naidjemo u Tajlandu :)

Pocetak obecava avanturu!

Banjuku sam napustio u utorak uvece u 23:30 uz ispracaj koje su organizovale Gabrijela i Ana. U Beograd sam stigao veoma brzo, sto bi rekle dvije babe pored mene, "autobus ide ko da ga vjetar nosi". Te iste babe nisu prestajale pricati citavo vrijeme, a vrhunac je bio kad su se cudili sto u Beogradu pada kisa (cistaci prali ulice :)
Proveo sam par sati u Beogradu, cekajuci let (hvala Nikoli C., Nikoli alR. i Maji P. sto su mi pravili drustvo) i krenuli smo za aerodrom JATovim autobusom i sve je bilo divno dok se autobus nije pokvario i zaustavio na pola puta. To je bio prvi pokusaj vise sile da me sprijeci da napustim Beograd. Nakon 15 minuta cekanja, po nas je dosao kombi da nas spasi i preveze nas do aerodroma da ne zakasnimo na let, tako da smo na kraju ipak stigli na aerodrom na vrijeme.
Visa sila, razocarana neuspjelim pokusajem, pripremila se za svoj drugi udarac i sacekala me na pultu za check-in. Prethodno sam pokusao da se osiguram i prevarim je, pa sam izmjerio prtljag na susjednoj vagi i prebacio visak kilograma u rucni prtljag, tako da sam na check-in dosao siguran da je ovaj put sve OK. Ali visa sila imala je lukaviji plan.
Predao sam prtljag na checkiranje i sluzbenici sa druge strane pulta predao pasos i kartu. Poce ona da lista moj pasos da vidi da li je sve u redu, i onda me odjednom upita: "A gdje vam je pecat kad ste usli u Srbiju?" Kazem ja: "Pa nemam, presao sam granicu sa licnom kartom", (to uvijek radim da bi sacuvao sto vise praznog mjesta u pasosu), a ona ce: "Pa morate imati pecat da ste usli u Srbiju, jer vas nece pustiti da prodjete pasosku kontrolu na aerodromu." (slusam i ne vjerujem svojim usima) "Pa jel imate neki stariji pecat, a da nije stariji od 3 mjeseca? Sa tim se moze." (naravno nisam imao ni stariji, iz istog gore navedenog razloga). "Pa sta cu sad?" pitam ja. Kaze: "Jedino sto mozete je da odete gore na pasosku kontrolu, objasnite situaciju i pitate hoce li vas pustiti."
Pokupim ja prtljag i odem gore na pasosku kontrolu i usput smislim pricu kako mi je pasos bio na viziranju i da sam ga tek sad pokupio u Beogradu, i da nisam mogao uci sa pasosem u Srbiju. Proguta policajac tu pricu, i pusti me uz rijeci "al' da ti se to vise ne ponovi" :S
Sav sretan sidjem opet dole to tete za check-in pultom i prenesem joj sta su rekli i krenem da se opet checkiram. Opet ona poce da pregleda moj pasos i zaustavi se na stranici sa tajlandskom vizom, pogleda u mene zacudjeno i upita: "A zasto vam na vizi pise da je tranzitna?" (pise TR). Ja onako gledam u nju izgubljeno, vec na ivici da odustanem od svega, samo slegnem ramenima i napravim facu "nemam pojma". Razmislja ona trenutak i odluci se da predje preko toga. Tako prodje i treci pokusaj vise sile, mada sam u momentima pomislio da iza citave ove sabotaze stoje g.N.C. i g.N.R. :)
Ostatak puta je, hvala Bogu, protekao dobro. Sletio sam u Moskvu, cekao nekoliko sati na aerodromu i sjeo u avion za Bangkok.

Polazak

Eto, primakao se i taj dan. Nadam se da se mi sto brze proci, a pretpostavljam da hoce, jer uvijek kad imam gomilu posla dan mi proleti i na kraju konstatujem da nisam pola stvari uradio. Nadam se da u ovoj polovini nece biti pakovanje stvari :)
Veceras idem autobusom za Beograd, pa onda sutra hvatam let za Moskvu pa za Bangkok, tako da sam tamo u cetvrtak u 11 prijepodne.
Rekao bih da sam uzbudjen sto idem, ali je taj osjecaj nadjacao osjecaj sinocnjeg piva u stomaku od oprostajne zurke.

Proba

Wow, ovo je moj prvi post na mom prvom blogu :)